Reče dakle: "Čovjek neki plemenita roda otputova u daleku zemlju primiti sebi kraljevstvo pa se vratiti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Reče dakle: "Čovjek neki plemenita roda otputova u daleku zemlju primiti sebi kraljevstvo pa se vratiti.
Pozvavši pak deset slugu svojih, dade im deset mna i reče im: 'Poslujte dok ne dođem.'
A građani ga njegovi mrzahu te poslaše poslanstvo za njim govoreći: 'Nećemo da ovaj zakralji nad nama.'
I dogodi se, kad se on vrati primivši kraljevstvo, da reče neka mu se pozovu ti sluge kojima bijaše dao srebro, kako bi doznao što su priskrbili.
A pristupi prvi govoreći: 'Gospodaru, mna je tvoja priradila deset mna.'
A građani ga njegovi mrzahu te poslaše poslanstvo za njim govoreći: 'Nećemo da ovaj zakralji nad nama.'
I građani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: nećemo da on caruje nad nama.
οἱ δὲ πολῖται αὐτοῦ ἐμίσουν αὐτὸν καὶ ἀπέστειλαν πρεσβείαν ὀπίσω αὐτοῦ λέγοντες· οὐ θέλομεν τοῦτον βασιλεῦσαι ἐφ᾽ ἡμᾶς.
hoi de politai autou emisoun auton kai apesteilan presbeian opisō autou legontes ou thelomen touton basileusai eph᾽ hēmas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A građani njegovi mržahu njega i poslaše poslanstvo iza njega govoreći: Ne želimo ovoga zakraljiti nad nama."
1. A građani njegovi Izvornik: οἱ δὲ πολῖται αὐτοῦ [hoi de politai autou] Gramatika: Imenica u nominativu množine s određenim članom i posvojnim genitivom zamjenice, dok čestica uvodi snažnu suprotnost prema robovima iz prethodnog stiha. Značenje: Sugrađani su plemićevi zemljaci nad kojima bi on po povratku trebao vladati. U povijesnom i teološkom podtekstu prispodobe oni predstavljaju one koji odbacuju Mesijino kraljevsko pravo.
2. mržahu njega Izvornik: ἐμίσουν αὐτὸν [emisoun auton] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktivnog, 3. lice množine. Imperfekt izražava trajno, ukorijenjeno stanje u prošlosti koje je prethodilo samom činu slanja izaslanstva. Značenje: Njihovo protivljenje nije trenutni hir, nego dubok i trajan stav neprijateljstva prema onome koji odlazi primiti kraljevsku vlast.
3. poslaše poslanstvo iza njega Izvornik: ἀπέστειλαν πρεσβείαν ὀπίσω αὐτοῦ [apesteilan presbeian opisō autou] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, označava konkretnu, dovršenu radnju koja proizlazi iz trajne mržnje. Imenica u akuzativu jednine označava službeno izaslanstvo. Značenje: Slika odražava povijesnu praksu u Rimskom Carstvu kada su podanici slali izaslanstva caru kako bi spriječili potvrdu neželjenog vladara (poput židovskog izaslanstva protiv Arhelaja).
4. Ne želimo ovoga Izvornik: οὐ θέλομεν τοῦτον [ou thelomen touton] Gramatika: Nijekana čestica za objektivnu činjenicu uz prezent indikativa aktivnog u 1. licu množine i pokaznu zamjenicu u akuzativu jednine muškog roda. Samostalna uporaba zamjenice 'ovoga' umjesto imena nosi ton prijezira. Značenje: Izravno i svjesno odbijanje volje: građani ne osporavaju samo njegove sposobnosti, nego s prezirom odbacuju samu njegovu osobu.
5. zakraljiti nad nama Izvornik: βασιλεῦσαι ἐφ᾽ ἡμᾶς [basileusai eph' hēmas] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog u konstrukciji akuzativa s infinitivom (uz 'ovoga'), praćen prijedlogom s akuzativom koji označava protezanje vlasti nad nekim. Značenje: Ingressivni aorist infinitiva ne znači samo 'vladati', nego 'postati kraljem, stupiti na prijestolje'. Pobuna je usmjerena protiv same uspostave njegova kraljevskog autoriteta.
Ovaj stih (Luka 19,14) unutar prispodobe o mnama snažno oslikava anatomiju pobune i odbacivanja autoriteta. Kroz gramatičku strukturu uočljiv je dubok kontrast: trajno stanje mržnje podanika (izraženo imperfektom 'emisoun') kulminira njihovim odlučnim, službenim i nepovratnim činom pobune (izraženim aoristom 'apesteilan' - slanjem poslanstva). Tekst jasno ukazuje na to da se ne radi o pukom pasivnom neslaganju, već o aktivnom organiziranju protiv suvereniteta.
Teološki gledano, ovaj stih povijesno predstavlja odbacivanje Isusa Krista od strane židovskih vjerskih vođa i naroda onoga vremena, ali i širu sliku ljudske pobune protiv Božjeg autoriteta. Njihova poruka 'Ne želimo ovoga kraljevati nad nama' krajnji je izraz nepokornosti ljudskog srca. Prispodoba time proročki najavljuje Kristov odlazak Ocu radi primanja kraljevske vlasti, naglašavajući da ljudsko odbijanje ne može poništiti Njegov legitimni suverenitet, ali donosi teške eshatološke posljedice za one koji Ga odbace.