Ta došao je Sin Čovječji potražiti i spasiti izgubljeno."
Ta došao je Sin Čovječji potražiti i spasiti izgubljeno."
A dok su oni to slušali, dometnu i kaza prispodobu zato što On bijaše blizu Jeruzalema i što su oni mislili da će se odmah pojaviti Kraljevstvo Božje.
Reče dakle: "Čovjek neki plemenita roda otputova u daleku zemlju primiti sebi kraljevstvo pa se vratiti.
Pozvavši pak deset slugu svojih, dade im deset mna i reče im: 'Poslujte dok ne dođem.'
A građani ga njegovi mrzahu te poslaše poslanstvo za njim govoreći: 'Nećemo da ovaj zakralji nad nama.'
Reče dakle: "Čovjek neki plemenita roda otputova u daleku zemlju primiti sebi kraljevstvo pa se vratiti.
Reče dakle: jedan čovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
Εἶπεν οὖν· ἄνθρωπός τις εὐγενὴς ἐπορεύθη εἰς χώραν μακρὰν λαβεῖν ἑαυτῷ βασιλείαν καὶ ὑποστρέψαι.
Eipen oun anthrōpos tis eugenēs eporeuthē eis chōran makran labein he'autō basileian kai hupostrepsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče dakle: Čovjek neki plemenit otputova u zemlju daleku primiti sebi kraljevstvo i vratiti se."
1. Reče dakle Izvornik: Εἶπεν οὖν [Eipen oun] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen zaključnim veznikom 'oun' ('dakle, stoga'). Značenje: Veznik 'dakle' izravno povezuje sadržaj prispodobe s upravo opisanom zabludom slušatelja: upravo zato što su mislili da će kraljevstvo nastupiti odmah, Isus im iznosi priču o odgođenom povratku.
2. Čovjek neki plemenit Izvornik: ἄνθρωπός τις εὐγενὴς [anthrōpos tis eugenēs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine uz neodređenu enklitičku zamjenicu 'tis' ('neki') i pridjev 'eugenēs' (složenica od 'eu' — dobro i 'genos' — rod, podrijetlo). Značenje: Slika plemića koji ima zakonito pravo na prijestolje u prispodobi predstavlja samoga Isusa, dok je suvremenicima prizivala i poznate povijesne prilike u kojima su judejski vladari (poput Heroda Velikog i Arhelaja) putovali u Rim kako bi od cara dobili potvrdu kraljevske vlasti.
3. otputova u zemlju daleku Izvornik: ἐπορεύθη εἰς χώραν μακρὰν [eporeuthē eis chōran makran] Gramatika: Deponentni glagol u aoristu pasivnom (s aktivnim značenjem kretanja), 3. lice jednine, uz prijedlog 'eis' s akuzativom smjera. Pridjev 'makran' ('daleku') naglašava prostornu i vremensku udaljenost. Značenje: Odlazak u 'daleku zemlju' slikovito prikazuje Isusovo uzašašće Ocu na nebo te upućuje na to da će između njegova odlaska i slavnog povratka proteći znatno vrijeme.
4. primiti sebi kraljevstvo i vratiti se Izvornik: λαβεῖν ἑαυτῷ βασιλείαν καὶ ὑποστρέψαι [labein he'autō basileian kai hupostrepsai] Gramatika: Dva infinitiva aorista aktivnog ('primiti' i 'vratiti se') koji izražavaju svrhu putovanja, uz povratnu zamjenicu u dativu koristi ('sebi') i imenicu 'kraljevstvo' u akuzativu bez člana (u značenju kraljevske vlasti ili dostojanstva). Značenje: Krist ne prima kraljevsku čast zemaljskim prevratom u Jeruzalemu, nego odlaskom k Ocu (usp. Dn 7,13-14), odakle će se na kraju vremena vratiti u vidljivoj kraljevskoj moći.
Ovaj stih (Luka 19:12) predstavlja početak Isusove prispodobe o mnama i služi kao ispravak krivih eshatoloških očekivanja. Njegovi su pratitelji vjerovali da će se Božje kraljevstvo uspostaviti odmah po njegovom dolasku u Jeruzalem. Isus koristi povijesnu aluziju na lokalne vladare, koji su putovali u Rim kako bi od cara dobili vlast, da bi objasnio svoju situaciju i nadolazeće događaje. Teološki gledano, stih sažima putanju Kristovog poslanja: 'plemeniti čovjek' je Isus, 'daleka zemlja' predstavlja Njegovo uzašašće i povratak Ocu, 'primanje kraljevstva' Njegovo nebesko ustoličenje, dok 'povratak' ukazuje na Njegov Drugi dolazak. Glavna poruka stiha je da između Njegovog odlaska i Njegovog slavnog povratka s punom kraljevskom moći stoji period odgode tijekom kojeg se od Njegovih učenika očekuje postojanost i vjernost.