Luka 16,25 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reče pak Abraham: Dijete, sjeti se da primio jesi ona dobra tvoja u onom životu tvom, i Lazar jednako ona zla. Sada pak ovdje tješen biva, ti pak mučiš se."

1. Dijete Izvornik: τέκνον [teknon] Gramatika: Imenica srednjeg roda u vokativu jednine. Koristi se za izravno, blago obraćanje kojim se naglašava krvno srodstvo i podrijetlo. Značenje: Abraham ne poriče bogataševo biološko podrijetlo od Izraela i ne odgovara mu s gnjevom, nego s očinskom tugom. Time se pokazuje da samo tjelesno podrijetlo od Abrahama ne jamči spasenje ako nije praćeno djelima milosrđa.

2. sjeti se Izvornik: μνήσθητι [mnēsthēti] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, imperativ, 2. lice jednine. Ima aktivno značenje prisjećanja, a aorist ovdje upućuje na odlučan, cjelovit čin dozivanja u svijest prošlog života. Značenje: U vječnosti sjećanje na zemaljski život ostaje potpuno budno. Bogataš je pozvan sagledati svoj prošli život u svjetlu vječne istine, čime njegova vlastita savjest postaje svjedok pravednosti Božjeg suda.

3. primio jesi Izvornik: ἀπέλαβες [apelabes] Gramatika: Složeni glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 2. lice jednine. Prefiks 'apo-' daje glagolu značenje potpunog iscrpljivanja ili primanja nečega u cijelosti, kao kad se dug isplati do kraja. Značenje: Izraz je prizivao trgovačku i pravnu terminologiju za konačnu isplatu računa (usp. Mt 6,2). Bogataš je na zemlji u potpunosti iscrpio sva dobra koja je smatrao svojima, ne ostavivši ništa za vječnost.

4. ona dobra tvoja Izvornik: τὰ ἀγαθά σου [ta agatha sou] Gramatika: Poimeničeni pridjev u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Genitiv 'tvoja' ističe isključivu usmjerenost tih dobara na samoga bogataša. Značenje: Za razliku od Lazara čija su zla navedena bez posvojne zamjenice ('ona zla'), bogataševa su dobra nazvana 'njegovima'. On je prolazno materijalno blagostanje izabrao kao svoje vrhovno i jedino dobro, prisvojivši ga sebično umjesto da ga podijeli s bližnjim.

5. tješen biva Izvornik: παρακαλεῖται [parakaleitai] Gramatika: Glagol u prezentu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Prezent označava trajno sadašnje stanje, a pasiv je teološki (divinum), što znači da je sam Bog izvor i vršitelj te utjehe. Značenje: Riječ doslovno znači 'biti pozvan k nekome u blizinu', odakle proizlaze značenja tješenja, hrabrenja i zastupanja. Lazar, koji je na zemlji bio odbačen pred vratima, sada je trajno primljen u Božju blizinu i utjehu.

6. mučiš se Izvornik: ὀδυνᾶσαι [odunasai] Gramatika: Glagol u prezentu mediopasivnom, indikativ, 2. lice jednine. Označava trajno stanje intenzivne tjelesne i duševne boli te tjeskobe. Značenje: Nastupa veliki eshatološki preokret o kojem govore Lukina blaženstva i jao (Lk 6,20-26). Bol koju bogataš proživljava izravna je posljedica njegove duhovne zatvorenosti i gubitka zajedništva s Bogom. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם) / Abraam] (osoba) Znači: otac mnoštva (naroda) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Avraham, složenog od 'av' (otac) i korijena vezanog uz 'hamon' (mnoštvo). Tekst objašnjava: U Post 17,5 Bog mu mijenja ime uz objašnjenje: 'jer sam te učinio ocem mnoštva naroda'. Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. Avram, 'uzvišeni otac'), a Bog mu prilikom sklapanja Saveza mijenja ime u Abraham kao znak obećanja univerzalnog očinstva.

- Lazar [Λάζαρος (heb. אֶלְעָזָר) / Lazaros] (osoba) Znači: Bog je pomogao Tvorba: Grčki skraćeni oblik hebrejskog imena Eleazar (El'azar), tvorenog od 'El' (Bog) i glagola 'azar' (pomoći).

Ovaj stih (Luka 16,25) predstavlja teološki vrhunac Isusove prispodobe o bogatašu i Lazaru, naglašavajući veliku eshatološku zamjenu uloga i pravednost poretka u vječnosti. Zemaljski život prikazan je kao prolazno vrijeme kušnje u kojem su materijalna 'dobra' (ta agatha) i nedaće odnosno 'zla' (ta kaka) samo privremena stanja. Bogataševa tragedija ne leži samo u činjenici da je imao bogatstvo, već u tome što ga je usmjerio isključivo na sebe ('tvoja dobra') i u potpunosti iscrpio svoju nagradu (apolambanō) ne pokazavši pritom suosjećanje prema siromahu pred svojim vratima.

S druge strane, Lazarovo patničko iskustvo biva pravedno kompenzirano božanskom brigom i ljubavlju. Trenutna zemaljska patnja zamjenjuje se vječnom utjehom (parakaleitai), dok sebična usmjerenost na prolazni užitak vodi u trajnu agoniju (odynasai). Tragičnost situacije iznimno je pojačana Abrahamovim blagim oslovljavanjem 'Dijete', čime Isus suptilno ukazuje na to da genetska ili povijesna pripadnost izabranom narodu sama po sebi ne jamči spasenje; ono što se u konačnici vrednuje su milosrđe, pravednost i ljubav prema bližnjemu.