Tko je vjeran u najmanjem, i u mnogom je vjeran; a tko je u najmanjem nepravedan, i u mnogom je nepravedan.
Tko je vjeran u najmanjem, i u mnogom je vjeran; a tko je u najmanjem nepravedan, i u mnogom je nepravedan.
Ako dakle u nepravednom bogatstvu ne bijaste vjerni, tko će vam povjeriti istinsko?
I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam dati vaše?
Nijedan kućni sluga ne može dvojici gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
A sve ovo slušahu farizeji, koji bijahu srebroljupci, i izrugivahu Ga.
I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam dati vaše?
I ako u tuđem ne biste vjerni, ko će vam dati vaše?
καὶ εἰ ἐν τῷ ἀλλοτρίῳ πιστοὶ οὐκ ἐγένεσθε, τὸ ὑμέτερον τίς ὑμῖν δώσει;¶
kai ei en tō allotriō pistoi ouk egenesthe to humeteron tis humin dōsei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ako u tom tuđem vjerni ne postadoste, to vaše tko vama dat će?"
1. u tom tuđem Izvornik: ἐν τῷ ἀλλοτρίῳ [en tō allotriō] Gramatika: Prijedlog ἐν s određenim članom i poimeničenim pridjevom u dativu jednine srednjeg roda (τῷ ἀλλοτρίῳ). Srednji rod označava opći pojam: 'ono što pripada drugome'. Značenje: Ovim izrazom razotkriva se prava narav zemaljskog posjedovanja: ništa što čovjek ima na zemlji nije njegovo vlasništvo, nego je sve Božje i dano mu je samo na privremeno upravljanje. Osim toga, zemaljsko blago je 'tuđe' i samoj besmrtnoj naravi ljudske duše.
2. to vaše Izvornik: τὸ ὑμέτερον [to humeteron] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine srednjeg roda uz posvojni pridjev 2. lica množine (ὑμέτερον), postavljen na istaknuto mjesto prije upitne zamjenice i glagola kao izravna suprotnost izrazu 'u tom tuđem'. Značenje: Nasuprot prolaznom imetku koji čovjek u smrti mora ostaviti drugima, stoji vječna baština koja je od postanka svijeta pripravljena za vjernike. Samo nebeski život i zajedništvo s Bogom jesu čovjekovo istinsko, neoduzimljivo vlasništvo.
3. tko vama dat će Izvornik: τίς ὑμῖν δώσει [tis humin dōsei] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine (τίς) uz glagol u futuru aktivnom indikativa, 3. lice jednine (δώσει). Glagol 'dati' zamjenjuje glagol 'povjeriti' iz prethodnog stiha. Značenje: Prijelaz s glagola 'povjeriti' (za upravitelja na kušnji) na glagol 'dati' (u trajni posjed) je duboko smislen: dok je zemaljsko dobro samo povjereno na upravljanje, nebesko dobro Bog daruje vjernima u trajno i neopozivo nasljedstvo.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (16,12) predstavlja vrhunac Isusovog učenja o upravljanju materijalnim dobrima i usko je povezan s prispodobom o nepoštenom upravitelju. Isus koristi snažan kontrast između onoga što je 'tuđe' (zemaljska dobra koja su nam samo privremeno posuđena) i onoga što je 'naše' (duhovna i vječna baština koja nam je namijenjena u Božjem kraljevstvu).
Glavna poruka je princip duhovnog napredovanja kroz dokazanu vjernost. Bog koristi naš odnos prema prolaznom bogatstvu kao test našeg karaktera. Ako nismo sposobni pošteno i odgovorno upravljati onim što nam ne pripada trajno, nismo kvalificirani za primanje pravog, vječnog bogatstva koje nam Bog želi darovati. Naša svakodnevna materijalna odgovornost izravno je povezana s našim duhovnim blagostanjem i vječnom sudbinom.