I Ja vam kažem: načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom da vas, kada ono uzmanjka, prime u vječne šatore.
I Ja vam kažem: načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom da vas, kada ono uzmanjka, prime u vječne šatore.
Tko je vjeran u najmanjem, i u mnogom je vjeran; a tko je u najmanjem nepravedan, i u mnogom je nepravedan.
Ako dakle u nepravednom bogatstvu ne bijaste vjerni, tko će vam povjeriti istinsko?
I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam dati vaše?
Nijedan kućni sluga ne može dvojici gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
Ako dakle u nepravednom bogatstvu ne bijaste vjerni, tko će vam povjeriti istinsko?
Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko će vam u istinom vjerovati?
εἰ οὖν ἐν τῷ ἀδίκῳ μαμωνᾷ πιστοὶ οὐκ ἐγένεσθε, τὸ ἀληθινὸν τίς ὑμῖν πιστεύσει;
ei oun en tō adikō mamōna pistoi ouk egenesthe to alēthinon tis humin pisteusei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako dakle u tom nepravednom bogatstvu vjerni ne postadoste, to istinsko tko vama povjerit će?"
1. Ako dakle Izvornik: εἰ οὖν [ei oun] Gramatika: Pogodbeni veznik εἰ s zaključnom česticom οὖν te glagolom u indikativu tvori realnu pogodbenu rečenicu (prvi razred pogodbe). Takva konstrukcija uzima uvjet kao stvarnu pretpostavku radi izvođenja logičkog zaključka. Značenje: Čestica 'dakle' izravno primjenjuje opće načelo iz prethodnog stiha na savjest slušatelja. Neuspjeh na ispitu zemaljskih dobara neminovno povlači za sobom duhovne posljedice.
2. u tom nepravednom bogatstvu Izvornik: ἐν τῷ ἀδίκῳ μαμωνᾷ [en tō adikō mamōna] Gramatika: Prijedlog ἐν s dativom jednine muškog roda označava područje ili sferu u kojoj se iskazuje vjernost. Za razliku od 9. stiha gdje je stajao genitiv svojstva, ovdje je upotrijebljen izravni pridjev (ἀδίκῳ) u atributnom položaju iza člana. Značenje: Zemaljski imetak ponovno se opisuje kao varljiv i prolazan. Iako pripada ovom nesavršenom svijetu, on je poligon na kojemu se u praksi dokazuje autentičnost učenikova srca.
3. vjerni ne postadoste Izvornik: πιστοὶ οὐκ ἐγένεσθε [pistoi ouk egenesthe] Gramatika: Predikatni pridjev u nominativu množine (πιστοί), zanijekana čestica οὐκ i glagol u aoristu deponentnom indikativa, 2. lice množine (ἐγένεσθε). Glagol γίνομαι u aoristu ne znači samo 'biti', nego 'postati' ili 'pokazati se na djelu' u cjelini životnog ispita. Značenje: Vjernost nije statična osobina s kojom se čovjek rađa, nego nešto što se očituje kroz konkretne životne odluke. Život na zemlji prikazan je kao vrijeme kušnje u kojem se čovjek pokazuje dostojnim ili nedostojnim povjerenja.
4. to istinsko Izvornik: τὸ ἀληθινὸν [to alēthinon] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine srednjeg roda (τὸ) poimeničuje pridjev (ἀληθινόν) i stavlja ga na početak glavne rečenice radi snažnog isticanja u suprotnosti prema 'nepravednom bogatstvu'. Značenje: Pridjev ne označava samo istinitost nasuprot laži, nego ono što je zbiljsko, izvorno i neprolazno nasuprot sjeni i prividu. Istinsko dobro su duhovni darovi, milost i samo Kraljevstvo Božje.
5. tko vama povjerit će Izvornik: τίς ὑμῖν πιστεύσει [tis humin pisteusei] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine (τίς) s glagolom u futuru aktivnom indikativa, 3. lice jednine (πιστεύσει) i dativom neizravnog objekta. U izvorniku se javlja snažna igra riječima jer su pridjev 'vjerni' (πιστοί) i glagol 'povjeriti' (πιστεύσει) iz istoga korijena. Značenje: Retoričko pitanje očekuje odgovor: 'Nitko' — a ponajmanje Bog, koji se skriva iza ove upitne zamjenice. Onome tko se nije pokazao 'vjernim' (pistos) u malom, Bog neće 'povjeriti' (pisteuō) pravo duhovno bogatstvo.
Ovaj stih (Luka 16,11) iznosi duboko i temeljno duhovno načelo: način na koji upravljamo materijalnim dobrima izravan je pokazatelj naše duhovne zrelosti i sposobnosti upravljanja vječnim vrijednostima. Zemaljsko bogatstvo (mamon), iako nesavršeno i podložno kvarenju, služi kao test naše vjernosti i integriteta u Božjim očima. Isus jasno poručuje da je odgovornost u ovozemaljskim, svakodnevnim stvarima preduvjet za primanje duhovnih blagoslova. Ako kršćanin ne može biti pouzdan i pošten u rukovanju sitnim, prolaznim bogatstvom koje mu je samo dano na upravljanje, Bog mu neće povjeriti 'istinsko' nebesko bogatstvo koje ima vječnu i neprolaznu vrijednost.