I našavši je, stavlja je na svoja ramena radujući se,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I našavši je, stavlja je na svoja ramena radujući se,
pa došavši u kuću, saziva prijatelje i susjede govoreći im: 'Radujte se sa mnom, jer nađoh ovcu svoju izgubljenu!'
Kažem vam da će tako na Nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se kaje negoli zbog devedeset devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem.
Ili koja žena, imajući deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne pali svjetiljku i ne mete kuću i ne traži brižljivo dok je ne nađe?
I našavši je, saziva prijateljice i susjede govoreći: 'Radujte se sa mnom, jer nađoh drahmu koju izgubih!'
Kažem vam da će tako na Nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se kaje negoli zbog devedeset devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem.
Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
Λέγω ὑμῖν ὅτι οὕτως χαρὰ ἐν τῷ οὐρανῷ ἔσται ἐπὶ ἑνὶ ἁμαρτωλῷ μετανοοῦντι ἢ ἐπὶ ἐνενήκοντα ἐννέα δικαίοις οἵτινες οὐ χρείαν ἔχουσιν μετανοίας.¶
Legō humin hoti houtōs chara en tō ouranō estai epi heni hamartōlō metanoounti ē epi enenēkonta ennea dikaiois oitines ou chreian echousin metanoias
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem vama da tako radost u tom nebu bit će nad jednim grešnikom kajućim se ili nad devedeset devet pravednih koji ne potrebu imaju pokajanja."
1. Kažem vama Izvornik: Λέγω ὑμῖν [Legō humin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu množine. Služi kao svečana uvodna formula kojom govornik prelazi sa slike prispodobe na njezino tumačenje. Značenje: Isus nastupa s punim autoritetom Onoga koji poznaje nebesku stvarnost i otkriva slušateljima kako Bog gleda na obraćenje grešnika.
2. radost u tom nebu bit će Izvornik: χαρὰ ἐν τῷ οὐρανῷ ἔσται [chara en tō ouranō estai] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda uz prijedložni izraz u dativu mjesta i glagol 'biti' u futuru, 3. lice jednine. Futur ovdje označava eshatološku, ali i svaku pojedinačnu buduću radost kad god se grešnik obrati. Značenje: Izraz 'u nebu' židovski je obzirni način (parafrasa) za samoga Boga. Radost pastira na zemlji slika je Božje radosti i slavlja nebeskog dvora.
3. kajućim se Izvornik: μετανοοῦντι [metanoounti] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u dativu jednine muškog roda, slaže se s imenicom 'grešnik'. Prezent označava živu, tekuću radnju obraćenja. Značenje: U prispodobi ovca je pasivno pronađena, a u primjeni na ljude biti pronađen od Boga očituje se kao 'metanoia' – duboka promjena uma, srca i životnog usmjerenja.
4. ili Izvornik: ἢ [ē] Gramatika: Poredbeni veznik koji ovdje stoji samostalno bez prethodnog priloga 'više' (mallon), što je semitski način izražavanja usporedbe u grčkom tekstu. Značenje: Izriče snažnu usporedbu ('više nego'): spasenje onoga tko je bio u smrtnoj opasnosti izaziva posebno, žarko slavlje koje nadilazi redovito stanje sigurnosti.
5. koji ne potrebu imaju pokajanja Izvornik: οἵτινες οὐ χρείαν ἔχουσιν μετανοίας [oitines ou chreian echousin metanoias] Gramatika: Kvalitativna odnosna zamjenica u nominativu množine ('takvi koji'), uz zanijekani prezent glagola 'imati' i imenicu u genitivu ('pokajanja') koji pobliže određuje imenicu 'potrebu'. Značenje: U kontekstu polemike s farizejima i pismoznancima (stih 2), ove riječi nose blagu ironiju prema onima koji sebe smatraju pravednima i misle da im obraćenje nije potrebno.
Ovaj stih (Luka 15:7) predstavlja vrhunac Isusove prispodobe o izgubljenoj ovci. Njime Isus radikalno mijenja dotadašnju religijsku paradigmu, pokazujući da Bog ne pronalazi najveću radost u hladnom održavanju religijskih propisa od strane onih koji se smatraju savršenima, već u poniznom povratku izgubljenog grešnika. Slavlje u nebu izravan je odgovor na 'metanoju' – radikalnu promjenu srca i uma osobe koja priznaje svoju promašenost i vraća se Ocu.
Istovremeno, Isus suptilno kritizira samopravednost tadašnje religijske elite. Osobe koje misle da su same po sebi pravedne i da ne trebaju pokajanje, zapravo se zatvaraju za Božju milost. Stih stoga nosi snažnu dvostruku poruku: nevjerojatnu utjehu i nadu za svakoga tko je pao, te ozbiljno teološko upozorenje svima koji se oslanjaju na vlastitu pravednost i gube potrebu za spasiteljem.