Početna ›

Luka 15,26 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

jer ovaj moj sin mrtav bijaše i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.

A njegov stariji sin bijaše u polju. I kad dolazeći priđe kući, začu svirku i ples.

I dozvavši jednoga od slugu, raspitivaše se što bi to bilo.

A on mu reče: 'Brat je tvoj došao pa otac tvoj zakla tele ugojeno jer ga zdrava dočeka.'

A on se razgnjevi i ne htjede ući. Otac pak njegov izađe i moljaše ga.

Biblija

I dozvavši jednoga od slugu, raspitivaše se što bi to bilo.

Daničić-Karadžić

I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?

Original

καὶ προσκαλεσάμενος ἕνα τῶν παίδων αὐτοῦ ἐπυνθάνετο τί ἂν εἴη ταῦτα.¶

Izgovor

kai proskalesamenos hena tōn paidōn autou epunthaneto ti an eiē tauta

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I dozvavši sebi jednoga od onih slugu raspitivaše se što bi bilo ovo."

Analiza

1. dozvavši sebi Izvornik: προσκαλεσάμενος [proskalesamenos] Gramatika: Particip aorista u mediju, nominativ jednine muškog roda. Aorist označava radnju koja prethodi glavnom glagolu, a medijski oblik naglašava da subjekt zove nekoga k sebi radi vlastitog interesa. Značenje: Umjesto da sam uđe u kuću i podijeli radost s ocem, stariji sin zaustavlja se vani i poziva slugu k sebi. Već ovaj prvi postupak otkriva njegovu suzdržanost, nepovjerenje i otuđenost od obiteljskog zajedništva.

2. jednoga od onih slugu Izvornik: ἕνα τῶν παίδων [hena tōn paidōn] Gramatika: Glavni broj u akuzativu jednine muškog roda praćen partitivnim genitivom množine s određenim članom. Imenica 'pais' izvorno znači 'dijete' ili 'dječak', a u kućanstvu označava mladog slugu ili momka. Značenje: Odabir mladog poslužitelja umjesto izravnog obraćanja ocu pokazuje distancu starijeg sina. On traži obavijest s ruba događanja, ponašajući se poput stranca pred vlastitim domom.

3. raspitivaše se Izvornik: ἐπυνθάνετο [epunthaneto] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa medija/pasiva (deponentni glagol), 3. lice jednine. Imperfekt izražava trajnu, ponavljanu ili započetu radnju u prošlosti — uporno i detaljno propitivanje. Značenje: Stariji sin ne postavlja samo usputno pitanje, nego temeljito ispituje što se događa. Njegova zbunjenost pokazuje koliko mu je strana i neočekivana takva bezuvjetna radost u očevoj kući.

4. što bi bilo ovo Izvornik: τί εἴη ταῦτα [ti eiē tauta] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine, glagol 'biti' u prezentu optativa aktivnog (3. lice jednine) i pokazna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda. Optativ u neizravnom pitanju nakon prošlog vremena izražava neizvjesnost i čuđenje govornika ('što bi to moglo značiti'). Značenje: Upotreba množine 'ova' (sve te pojave: glazba, ples, buka) s optativom odražava njegovu potpunu nevjericu. On ne traži samo činjenice, nego pita za dublji smisao i povod slavlja za koje on, kao stariji sin, nije dao dopuštenje niti je o njemu obaviješten.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (15:26) nalazi se u prispodobi o izgubljenom sinu i prikazuje reakciju starijeg brata na neočekivano slavlje. Njegova potreba da pozove slugu i raspituje se o događajima u vlastitoj kući naglašava njegovu distanciranost i otuđenost od obitelji i očeve radosti.

Gramatička struktura jasno prenosi njegovo psihičko stanje. Kontinuirano ispitivanje (imperfekt 'ispitivaše') i izražena nesigurnost kroz kombinaciju čestice 'an' i optativa ('što bi moglo biti') savršeno ilustriraju njegovu potpunu zbunjenost. On ne može pojmiti razlog za takvo veselje jer ne poznaje očevo srce ispunjeno milošću i oprostom, što predstavlja kritiku usmjerenu onima koji su svoj odnos s Bogom temeljili isključivo na zaslugama i zakonu.