Luka 15,24 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"jer ovaj taj sin moj mrtav bijaše i oživje, bijaše izgubljen i nađe se. I počeše veseliti se."

1. jer ovaj taj sin moj Izvornik: ὅτι οὗτος ὁ υἱός μου [hoti houtos ho huios mou] Gramatika: Uzročni veznik ὅτι (hoti - 'jer, budući da') uvodi obrazloženje cjelokupnog slavlja. Pokazna zamjenica οὗτος (houtos - 'ovaj ovdje') uz određeni član i posvojnu zamjenicu u genitivu snažno i toplo ističe prisutnost i pripadnost sina. Značenje: Nasuprot starijem bratu koji će ga kasnije hladno nazvati 'ovaj tvoj sin' (r. 30), otac ga s ponosom i ljubavlju pred svim slugama naziva 'ovaj moj sin', potvrđujući njegov potpuni povratak u obitelj.

2. mrtav bijaše i oživje Izvornik: νεκρὸς ἦν καὶ ἀνέζησεν [nekros ēn kai anezēsen] Gramatika: Imperfekt glagola biti (ἦν - ēn) uz pridjev νεκρός (nekros) opisuje prijašnje trajno stanje duhovne i obiteljske smrti. Suprotno tome, glagol ἀνέζησεν (anezēsen, od ἀνά 'ponovno' + ζάω 'živjeti') stoji u aoristu aktivnom, označavajući trenutni preokret i povratak u život. Značenje: Odvajanje od oca i život u grijehu biblijski se ne promatra samo kao neposluh, nego kao stanje stvarne smrti. Povratak u očev zagrljaj stoga je ravan čudu uskrsnuća i novog stvaranja.

3. bijaše izgubljen Izvornik: ἦν ἀπολωλὼς [ēn apolōlōs] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od imperfekta glagola biti (ἦν - ēn) i participa perfekta aktivnog (ἀπολωλώς - apolōlōs), što odgovara pluskvamperfektu s naglaskom na trajno stanje u prošlosti. Sam perfekt tog glagola ima neprelazno značenje: 'biti u stanju propasti, biti izgubljen'. Značenje: Ovaj izraz izravno povezuje sudbinu mlađeg sina s prethodnim dvjema prispodobama o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi. Naglašava se da je bez očeve blizine sin bio u stanju potpune propasti iz koje se nije mogao sam spasiti.

4. i nađe se Izvornik: καὶ εὑρέθη [kai heurethē] Gramatika: Glagol je u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Pasivni oblik (često nazivan teološki ili božanski pasiv) pokazuje da sin nije sam sebe spasio, nego je nad njim izvršena radnja pronalaska. Značenje: Iako se sin fizički sam vratio kući, u dubljem duhovnom smislu on je 'pronađen' očevom ljubavlju koja ga je čekala i istrčala mu u susret. Spasenje je uvijek u konačnici Božje djelo.

5. I počeše veseliti se Izvornik: καὶ ἤρξαντο εὐφραίνεσθαι [kai ērxanto euphrainesthai] Gramatika: Glagol ἤρξαντο (ērxanto) je u aoristu medijalnom, 3. lice množine, čime se označava trenutak započinjanja radnje, dok je infinitiv prezenta εὐφραίνεσθαι (euphrainesthai) u trajnom vidu i označava slavlje koje se nastavlja i traje. Značenje: To što je slavlje tek 'počelo' i što je izraženo trajnim glagolskim vidom ostavlja prizor otvorenim. Gozba milosrđa još uvijek traje, čime se priprema prizor za dolazak starijeg brata koji će također biti pozvan da uđe u tu istu radost.

Ovaj stih (Luka 15:24) predstavlja teološki vrhunac Isusove prispodobe o rasipnom sinu i sažima samu bit evanđelja. Kroz dvije snažne antiteze: 'mrtav - oživje' i 'izgubljen - nađe se', tekst dramatično oslikava radikalnu promjenu i transformaciju koja nastupa uslijed ljudskog pokajanja i božanskog milosrđa. Stanje grijeha se poistovjećuje sa smrću i potpunom propašću, dok je povratak Bogu doslovno uskrsnuće i pronalazak pravog identiteta u obitelji nebeskog Oca.

Završni naglasak na trajnom slavlju (εὐφραίνεσθαι) otkriva pravu narav i sliku Boga – to nije nepristupačni sudac, već milosrdni Otac čije se srce neizmjerno raduje spašenom djetetu. Upotreba pasivnih oblika jasno naglašava da nismo sami tvorci svog spasenja, već da smo 'pronađeni' odlukom i ljubavlju Oca, što je središnji razlog za zahvalnost i vječnu radost vjernika.