A otac reče svojim slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i odjenite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge,
A otac reče svojim slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i odjenite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge,
i dovedite tele ugojeno, zakoljite ga, pa jedimo i veselimo se,
jer ovaj moj sin mrtav bijaše i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.
A njegov stariji sin bijaše u polju. I kad dolazeći priđe kući, začu svirku i ples.
I dozvavši jednoga od slugu, raspitivaše se što bi to bilo.
jer ovaj moj sin mrtav bijaše i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.
Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.
ὅτι οὗτος ὁ υἱός μου νεκρὸς ἦν καὶ ἀνέζησεν, καὶ ἦν ἀπολωλὼς καὶ εὑρέθη. καὶ ἤρξαντο εὐφραίνεσθαι.¶
hoti houtos ho huios mou nekros ēn kai anezēsen kai ēn apolōlōs kai heurethē kai ērxanto euphrainesthai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"jer ovaj taj sin moj mrtav bijaše i oživje, bijaše izgubljen i nađe se. I počeše veseliti se."
1. jer ovaj taj sin moj Izvornik: ὅτι οὗτος ὁ υἱός μου [hoti houtos ho huios mou] Gramatika: Uzročni veznik ὅτι (hoti - 'jer, budući da') uvodi obrazloženje cjelokupnog slavlja. Pokazna zamjenica οὗτος (houtos - 'ovaj ovdje') uz određeni član i posvojnu zamjenicu u genitivu snažno i toplo ističe prisutnost i pripadnost sina. Značenje: Nasuprot starijem bratu koji će ga kasnije hladno nazvati 'ovaj tvoj sin' (r. 30), otac ga s ponosom i ljubavlju pred svim slugama naziva 'ovaj moj sin', potvrđujući njegov potpuni povratak u obitelj.
2. mrtav bijaše i oživje Izvornik: νεκρὸς ἦν καὶ ἀνέζησεν [nekros ēn kai anezēsen] Gramatika: Imperfekt glagola biti (ἦν - ēn) uz pridjev νεκρός (nekros) opisuje prijašnje trajno stanje duhovne i obiteljske smrti. Suprotno tome, glagol ἀνέζησεν (anezēsen, od ἀνά 'ponovno' + ζάω 'živjeti') stoji u aoristu aktivnom, označavajući trenutni preokret i povratak u život. Značenje: Odvajanje od oca i život u grijehu biblijski se ne promatra samo kao neposluh, nego kao stanje stvarne smrti. Povratak u očev zagrljaj stoga je ravan čudu uskrsnuća i novog stvaranja.
3. bijaše izgubljen Izvornik: ἦν ἀπολωλὼς [ēn apolōlōs] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od imperfekta glagola biti (ἦν - ēn) i participa perfekta aktivnog (ἀπολωλώς - apolōlōs), što odgovara pluskvamperfektu s naglaskom na trajno stanje u prošlosti. Sam perfekt tog glagola ima neprelazno značenje: 'biti u stanju propasti, biti izgubljen'. Značenje: Ovaj izraz izravno povezuje sudbinu mlađeg sina s prethodnim dvjema prispodobama o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi. Naglašava se da je bez očeve blizine sin bio u stanju potpune propasti iz koje se nije mogao sam spasiti.
4. i nađe se Izvornik: καὶ εὑρέθη [kai heurethē] Gramatika: Glagol je u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Pasivni oblik (često nazivan teološki ili božanski pasiv) pokazuje da sin nije sam sebe spasio, nego je nad njim izvršena radnja pronalaska. Značenje: Iako se sin fizički sam vratio kući, u dubljem duhovnom smislu on je 'pronađen' očevom ljubavlju koja ga je čekala i istrčala mu u susret. Spasenje je uvijek u konačnici Božje djelo.
5. I počeše veseliti se Izvornik: καὶ ἤρξαντο εὐφραίνεσθαι [kai ērxanto euphrainesthai] Gramatika: Glagol ἤρξαντο (ērxanto) je u aoristu medijalnom, 3. lice množine, čime se označava trenutak započinjanja radnje, dok je infinitiv prezenta εὐφραίνεσθαι (euphrainesthai) u trajnom vidu i označava slavlje koje se nastavlja i traje. Značenje: To što je slavlje tek 'počelo' i što je izraženo trajnim glagolskim vidom ostavlja prizor otvorenim. Gozba milosrđa još uvijek traje, čime se priprema prizor za dolazak starijeg brata koji će također biti pozvan da uđe u tu istu radost.
Ovaj stih (Luka 15:24) predstavlja teološki vrhunac Isusove prispodobe o rasipnom sinu i sažima samu bit evanđelja. Kroz dvije snažne antiteze: 'mrtav - oživje' i 'izgubljen - nađe se', tekst dramatično oslikava radikalnu promjenu i transformaciju koja nastupa uslijed ljudskog pokajanja i božanskog milosrđa. Stanje grijeha se poistovjećuje sa smrću i potpunom propašću, dok je povratak Bogu doslovno uskrsnuće i pronalazak pravog identiteta u obitelji nebeskog Oca.
Završni naglasak na trajnom slavlju (εὐφραίνεσθαι) otkriva pravu narav i sliku Boga – to nije nepristupačni sudac, već milosrdni Otac čije se srce neizmjerno raduje spašenom djetetu. Upotreba pasivnih oblika jasno naglašava da nismo sami tvorci svog spasenja, već da smo 'pronađeni' odlukom i ljubavlju Oca, što je središnji razlog za zahvalnost i vječnu radost vjernika.