I ustavši, dođe k svojemu ocu. A dok on još bijaše daleko, ugleda ga njegov otac i sažali se pa potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.
A sin mu reče: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom; više nisam dostojan zvati se sinom tvojim.'
A otac reče svojim slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i odjenite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge,
i dovedite tele ugojeno, zakoljite ga, pa jedimo i veselimo se,
jer ovaj moj sin mrtav bijaše i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.
A otac reče svojim slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i odjenite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge,
A otac reče slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge.
Εἶπεν δὲ ὁ πατὴρ πρὸς τοὺς δούλους αὐτοῦ· ταχὺ ἐξενέγκατε τὴν στολὴν τὴν πρώτην καὶ ἐνδύσατε αὐτὸν καὶ δότε δακτύλιον εἰς τὴν χεῖρα αὐτοῦ καὶ ὑποδήματα εἰς τοὺς πόδας,
Eipen de ho patēr pros tous doulous autou tachu exenegkate tēn stolēn tēn prōtēn kai endusate auton kai dote daktulion eis tēn cheira autou kai hupodēmata eis tous podas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak taj otac prema tim slugama svojim: brzo iznesite haljinu tu prvu i odjenite njega i dajte prsten u tu ruku njegovu i obuću u te noge,"
1. Reče pak taj otac prema tim slugama svojim Izvornik: Εἶπεν δὲ ὁ πατὴρ πρὸς τοὺς δούλους αὐτοῦ [Eipen de ho patēr pros tous doulous autou] Gramatika: Veznik δέ (de) ovdje nosi blago suprotno i prijelomno značenje: nasuprot sinovljevu osjećaju nedostojnosti, slijedi očeva iznenadna odredba. Prijedlog πρός (pros) s akuzativom označava izravno obraćanje slugama (δοῦλοι - douloi, robovi/sluge, za razliku od najamnika koje je sin spominjao). Značenje: Otac uopće ne odgovara riječima na sinovljevo priznanje niti ga kori, nego odmah prelazi na djela. Dok je sin htio postati sluga, otac zapovijeda svojim pravim slugama da posluže njegovu sinu kao gospodaru.
2. brzo iznesite Izvornik: ταχὺ ἐξενέγκατε [tachu exenegkate] Gramatika: Pridjev u akuzativu srednjeg roda ταχύ (tachu) služi kao prilog ('brzo, smjesta'). Glagol ἐξενέγκατε (exenegkate) je u imperativu aorista aktivnog, 2. lice množine, što izražava hitnu, trenutnu i odlučnu zapovijed da se nešto iznese iz unutrašnjosti kuće. Značenje: Hitnost očeve zapovijedi pokazuje da Božje opraštanje ne poznaje odgodu ni probni rok. Otac želi što prije ukloniti sramotu i bijedu u kojoj se njegov sin vratio.
3. haljinu tu prvu Izvornik: στολὴν τὴν πρώτην [stolēn tēn prōtēn] Gramatika: Imenica στολήν (stolēn) je u akuzativu bez člana, dok pridjev πρώτην (prōtēn - 'prvu') stoji iza nje s određenim članom τήν (tēn). Takva gramatička konstrukcija snažno ističe sam pridjev: 'haljinu, i to onu prvu (najbolju, najodličniju)'. Značenje: Duga svečana haljina (stola) bila je znak visokog dostojanstva i časti, najčešće rezervirana za domaćina ili najuglednijeg gosta. Odijevanjem u 'prvu' haljinu sinu se ne vraća samo pristojan izgled, nego mu se obnavlja nekadašnja čast i prvo mjesto u očevoj ljubavi.
4. i odjenite njega Izvornik: καὶ ἐνδύσατε αὐτὸν [kai endusate auton] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u 2. licu množine glagola ἐνδύω (enduō - ući u odjeću, zaodjenuti). Radnju vrše sluge nad sinom kao izravnim objektom, čime on biva potpuno pasivni primatelj počasti. Značenje: U biblijskoj simbolici odijevanje često predstavlja Božji čin kojim On pokriva ljudsku golotinju i krivnju te čovjeka zaodijeva spasenjem i novim dostojanstvom koje čovjek sam sebi ne može priskrbiti.
5. dajte prsten u tu ruku njegovu Izvornik: δότε δακτύλιον εἰς τὴν χεῖρα αὐτοῦ [dote daktulion eis tēn cheira autou] Gramatika: Ponovno imperativ aorista aktivnog (δότε - dote) za trenutni čin predaje. Prijedlog εἰς (eis) s akuzativom umjesto očekivanog dativa mjesta naglašava kretanje i stavljanje prstena 'u' ili 'na' samu ruku. Značenje: Prsten (osobito pečatnjak) u starom je svijetu bio znak ovlasti, punopravnog nasljedstva i zastupanja obitelji. Otac sinu ne daje samo oproštenje, nego mu vraća i povjerenje te pravni autoritet u domu.
6. i obuću u te noge Izvornik: καὶ ὑποδήματα εἰς τοὺς πόδας [kai hupodēmata eis tous podas] Gramatika: Imenica ὑποδήματα (hupodēmata, od ὑπό 'ispod' + δέω 'vezati') je u akuzativu množine srednjeg roda i označava sandale koje se vežu ispod stopala. Određeni član τούς (tous) uz imenicu πόδας (podas - noge) u grčkom zamjenjuje posvojnu zamjenicu ('njegove noge'). Značenje: U antici su robovi i sluge hodali bosi, dok je obuća bila prepoznatljiv znak slobodnog čovjeka i gospodara. Ovim darom otac zorno pokazuje da njegov sin ni u kojem slučaju neće biti najamnik ili sluga, nego slobodan član obitelji.
Ovaj stih iz prispodobe o rasipnom sinu (Luka 15:22) predstavlja vrhunac evanđeoske poruke o Božjoj milosti. Otac svojim djelima prekida sinovljevu ispriku i odmah mu vraća status. Kroz tri ključna simbola – najbolju haljinu (dostojanstvo i čast), prsten (autoritet i pripadnost obitelji) te obuću (sloboda umjesto ropstva) – vidimo potpunu, a ne djelomičnu rehabilitaciju grešnika.
Teološki gledano, stih demonstrira da Bog pokajnika ne prima natrag na uvjetnu slobodu niti u status sluge. On mu u potpunosti vraća identitet svoga djeteta. Hitnost ('brzo') kojom otac naređuje slavlje i oblačenje svjedoči o dubokoj radosti neba zbog svakog grešnika koji se vrati u Očev dom.