Početna ›

Luka 15,25 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

i dovedite tele ugojeno, zakoljite ga, pa jedimo i veselimo se,

jer ovaj moj sin mrtav bijaše i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.

A njegov stariji sin bijaše u polju. I kad dolazeći priđe kući, začu svirku i ples.

I dozvavši jednoga od slugu, raspitivaše se što bi to bilo.

A on mu reče: 'Brat je tvoj došao pa otac tvoj zakla tele ugojeno jer ga zdrava dočeka.'

Biblija

A njegov stariji sin bijaše u polju. I kad dolazeći priđe kući, začu svirku i ples.

Daničić-Karadžić

A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje.

Original

Ἦν δὲ ὁ υἱὸς αὐτοῦ ὁ πρεσβύτερος ἐν ἀγρῷ. καὶ ὡς ἐρχόμενος ἤγγισεν τῇ οἰκίᾳ, ἤκουσεν συμφωνίας καὶ χορῶν.

Izgovor

Ēn de ho huios autou ho presbuteros en agrō kai hōs erchomenos ēngisen tēa oikia ēkousen sumphōnias kai chorōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Bijaše pak onaj sin njegov onaj stariji u polju. I dok dolazeći približi se onoj kući, začu suglasje i kola."

Analiza

1. Bijaše pak Izvornik: Ἦν δὲ [Ēn de] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, praćen veznikom blage suprotnosti i prijelaza 'de'. Imperfekt opisuje trajno stanje u prošlosti koje služi kao pozadina novom događaju. Značenje: Čestica uvodi prijelaz scene s radosne gozbe u kući na vanjski prostor. Dok unutra traje slavlje povratka mlađeg brata, stariji sin se nalazi u svom uobičajenom radnom stanju izvan doma.

2. onaj sin njegov onaj stariji Izvornik: ὁ υἱὸς αὐτοῦ ὁ πρεσβύτερος [ho huios autou ho presbuteros] Gramatika: Imenica i pridjev u komparativu u nominativu jednine muškog roda, pri čemu obje riječi imaju određeni član. Ponavljanje člana stvara atributivni položaj koji snažno naglašava svojstvo 'onaj stariji'. Značenje: Izraz označava prvorođenca koji po zakonu nosi prvenstvo časti i dvostruki dio baštine. U prispodobi on predstavlja pismoznance i farizeje koji su cijelo vrijeme formalno ostali u Očevu poslu.

3. u polju Izvornik: ἐν ἀγρῷ [en agrō] Gramatika: Prijedlog s imenicom u dativu jednine muškog roda bez određenog člana. Odsutnost člana naglašava vrstu prostora i djelatnost, odnosno boravak na poljskom radu izvan naselja. Značenje: Polje je mjesto naporna rada i dužnosti, ali istodobno označava prostornu i duhovnu udaljenost od središta događanja u očevoj kući. Njegova usredotočenost na rad odvaja ga od neposrednog zajedništva s ocem.

4. dolazeći približi se Izvornik: ἐρχόμενος ἤγγισεν [erchomenos ēngisen] Gramatika: Spoj participa prezenta u nominativu jednine i glavnog glagola u aoristu indikativa aktivnog. Particip prezenta izražava trajnu radnju povratka ('dok je dolazio'), a aorist označava trenutak kad je stigao nadomak kuće. Značenje: Fizičko približavanje kući priprema dramatični trenutak suočavanja sa slavljem. Iako dolazi izvana prema domu, njegovo će srce ostati daleko od radosti koja ispunjava kuću.

5. začu suglasje i kola Izvornik: ἤκουσεν συμφωνίας καὶ χορῶν [ēkousen sumphōnias kai chorōn] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom upravlja dvjema imenicama u genitivu (jednine ženskog roda i množine muškog roda). Glagol 'čuti' s genitivom označava neposredno opažanje samog zvuka koji dopire do ušiju. Značenje: Riječ 'symphōnia' doslovno znači 'suglasje glasova ili glazbala' (zajedničko zvučanje), a 'choroi' su skupni plesovi u kolu. Zvuk skladne glazbe i plesa svjedoči o potpunoj, svečanoj radosti spasenja koja odjekuje iz Očeva doma.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 15:25) označava ključnu dramaturšku prekretnicu u prispodobi o izgubljenom sinu. Radnja se naglo seli s radosnog Oca, koji srdačno prihvaća mlađeg sina, na lik starijeg sina koji se na kraju radnog dana vraća kući. Time Isus pred slušatelje postavlja snažan kontrast između dva potpuno različita svijeta. S jedne strane je polje – svijet zakona, teškog rada i vjere u vlastite zasluge, u kojem boravi stariji sin; s druge strane je kuća – dom koji odjekuje nevjerojatnom radošću, zajedništvom, glazbom i plesom, što su simboli bezuvjetne Očeve milosti.

Teološki gledano, Isus kroz ovaj prelazak priprema pozornicu za suočavanje s drugom, skrivenijom vrstom "izgubljenosti". Stariji sin, unatoč svojoj dugogodišnjoj fizičkoj prisutnosti na obiteljskom imanju i naizgled besprijekornoj poslušnosti, zapravo uopće ne poznaje Očevo srce niti razumije nebesku radost zbog nečijeg spasenja. Njegov susret sa slavljem poslužit će kao ogledalo koje će ubrzo razotkriti njegovo duboko otuđenje, gorčinu i tragičnu sljepoću za istinsku, milosrdnu narav Božjega Kraljevstva.