A došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca mojega obiluju kruhom, a ja ovdje od gladi propadam!
A došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca mojega obiluju kruhom, a ja ovdje od gladi propadam!
Ustat ću i poći ocu svojemu pa ću mu reći: "Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom;
više nisam dostojan zvati se sinom tvojim. Učini me kao jednoga od svojih najamnika."'
I ustavši, dođe k svojemu ocu. A dok on još bijaše daleko, ugleda ga njegov otac i sažali se pa potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.
A sin mu reče: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom; više nisam dostojan zvati se sinom tvojim.'
više nisam dostojan zvati se sinom tvojim. Učini me kao jednoga od svojih najamnika."'
I već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
καὶ οὐκέτι εἰμὶ ἄξιος κληθῆναι υἱός σου. ποίησόν με ὡς ἕνα τῶν μισθίων σου.
kai ouketi eimi axios klēthēnai huios sou poiēson me hōs hena tōn misthiōn sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Više ne jesam dostojan nazvan biti sin tvoj. Učini me kao jednoga onih najamnika tvojih."
1. Više ne jesam dostojan Izvornik: οὐκέτι εἰμὶ ἄξιος [ouketi eimi axios] Gramatika: Složena niječna priloga ('ne više') uz prezent glagola 'biti' i pridjev u nominativu jednine. Izriče trajno stanje koje je nastupilo kao posljedica prošlog čina. Značenje: Pridjev izvorno označava ono što 'poteže jednaku težinu na vagi'. Sin shvaća da je svojim postupkom izgubio svako moralno i pravno uporište da se poziva na svoja sinovska prava.
2. nazvan biti sin tvoj Izvornik: κληθῆναι υἱός σου [klēthēnai huios sou] Gramatika: Infinitiv aorista pasivnog koji dopunjuje pridjev 'dostojan', uz predikatni nominativ imenice 'sin' i posvojni genitiv zamjenice. Značenje: U biblijskom svijetu 'zvati se' nečijim sinom znači doista imati taj status, čast i pripadnost. Pasiv naglašava da je sinovstvo dar i priznanje koje dolazi od oca i zajednice.
3. Učini me kao jednoga onih najamnika Izvornik: ποίησόν με ὡς ἕνα τῶν μισθίων [poiēson me hōs hena tōn misthiōn] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog, 2. lice jednine, s akuzativom jednine broja 'jedan' i partitivnim genitivom množine. Imperativ aorista ovdje ne izražava zapovijed, nego poniznu i konkretnu molbu. Značenje: Iako se kaje, sin još uvijek razmišlja u kategorijama zasluge i zakona: misli da mora zaraditi svoj kruh i postupno otplatiti dug kao vanjski radnik, ne sluteći bezuvjetnu milost očevog oproštenja.
Ovaj stih iz prispodobe o izgubljenom (rasipnom) sinu (Luka 15:19) predstavlja vrhunac sinovljevog pokajanja i metanoje (promjene uma). Njegove riječi odražavaju duboku svijest o vlastitom grijehu i gubitku svakog prava na obiteljske privilegije, pokazujući da je njegov povratak ocu motiviran istinskom skrušenošću, a ne samo glađu. Teološki, stih prikazuje idealan model ljudskog obraćenja Bogu. Pravo pokajanje ne dolazi s pretenzijama ili zahtjevima, već s potpunom poniznošću i predanjem Božjoj milosti. Sin ne traži povratak u status nasljednika, već je spreman prihvatiti najniže mjesto sluge-nadničara u očevom domu. Paradoksalno, upravo ta spremnost na služenje i odricanje od svih prava otvara put za očevo bezuvjetno opraštanje i potpunu restauraciju njegovog sinovstva.