I otišavši, pribi se kod jednoga od građana one zemlje, a on ga posla u svoja polja pasti svinje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I otišavši, pribi se kod jednoga od građana one zemlje, a on ga posla u svoja polja pasti svinje.
I željaše se nasititi rogačima što ih jeđahu svinje, ali mu nitko ne davaše.
A došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca mojega obiluju kruhom, a ja ovdje od gladi propadam!
Ustat ću i poći ocu svojemu pa ću mu reći: "Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom;
više nisam dostojan zvati se sinom tvojim. Učini me kao jednoga od svojih najamnika."'
A došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca mojega obiluju kruhom, a ja ovdje od gladi propadam!
A kad dođe k sebi, reče: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!
εἰς ἑαυτὸν δὲ ἐλθὼν ἔφη· πόσοι μίσθιοι τοῦ πατρός μου περισσεύονται ἄρτων, ἐγὼ δὲ λιμῷ ὧδε ἀπόλλυμαι.
eis he'auton de elthōn ephē posoi misthioi tou patros mou perisseuontai artōn egō de limō hōde apollumai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U sebe a došavši govoraše: Koliki najamnici onog oca moga obiluju kruhova, ja a glađu ovdje propadam!"
1. U sebe a došavši Izvornik: εἰς ἑαυτὸν δὲ ἐλθὼν [eis he'auton de elthōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine uz prijedložni izraz smjera (akuzativ) i suprotnu česticu. Označava dovršenu radnju koja prethodi govoru i čini zaokret u odnosu na dotadašnje stanje. Značenje: Doslovni semitski i grčki idiom za 'doći k pameti' ili 'osvijestiti se'. Grijeh i odlazak od oca prikazani su kao stanje otuđenosti od samoga sebe i ludilo, a prvi korak obraćenja je unutarnje buđenje i suočavanje s vlastitom stvarnošću.
2. govoraše Izvornik: ἔφη [ephē] Gramatika: Glagol u imperfektu, 3. lice jednine. Za razliku od aorista, imperfekt ovdje opisuje živu, unutarnju radnju razmišljanja i razgovora sa samim sobom koja traje. Značenje: Naglašava početak unutarnjeg dijaloga u kojem mlađi sin prvi put trijezno procjenjuje svoj položaj u usporedbi s očevim domom.
3. najamnici Izvornik: μίσθιοι [misthioi] Gramatika: Imenički upotrijebljen pridjev u nominativu množine muškog roda. Označava slobodne radnike koji rade za dnevnicu, za razliku od kućnih robova. Značenje: Najamnici nisu trajni članovi obitelji ni kućanstva, nego vanjski radnici s najnižim stupnjem pripadnosti domu. Time se stvara snažan kontrast: čak i oni koji su najdalje od statusa sina u očevoj kući žive u izobilju.
4. obiluju kruhova Izvornik: περισσεύονται ἄρτων [perisseuontai artōn] Gramatika: Glagol u prezentu pasivnom (ili mediopasivnom), 3. lice množine, s imenicom u genitivu množine. Genitiv uz glagole obilovanja označava materiju koje ima u suvišku, a pasiv sugerira da su tim obiljem obasuti od oca. Značenje: Slika očevog doma kao mjesta neiscrpnog davanja i životnog obilja, nasuprot oskudici i ispraznosti svijeta u kojem je sin pokušao naći neovisnost.
5. glađu ovdje propadam Izvornik: λιμῷ ὧδε ἀπόλλυμαι [limō hōde apollumai] Gramatika: Imenica u dativu jednine koji izražava sredstvo ili uzrok, uz glagol u prezentu medija/pasiva, 1. lice jednine. Prezent označava proces koji se upravo odvija pred njegovim očima. Značenje: Isti glagol 'propadati' u ovoj se glavi koristi za izgubljenu ovcu i drahmu. Sin prepoznaje da njegova sloboda bez oca nije život, nego postupno umiranje i potpuna propast.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u prispodobi o rasipnom sinu i donosi samu srž biblijskog shvaćanja pokajanja. Trenutak 'dolaska k sebi' nije samo obično žaljenje zbog loših životnih okolnosti, već duboka spoznaja vlastitog identiteta (kao sina) i istine o neizmjernoj Očevoj dobroti. Kontrast između potpunog izobilja koje uživaju i najniži sluge u Očevom domu te ekstremne gladi i propadanja odmetnutog sina, jasno oslikava tragičnu razliku između života u zajedništvu s Bogom i razornih posljedica odabira grijeha.
Teološki gledano, ovaj stih ilustrira da Božja milost (Očeva kuća) uvelike nadilazi naše osnovne potrebe, dajući nam i više nego što nam treba, dok odvojenost od Boga, potraga za neovisnošću i lažnom slobodom (daleka zemlja) vodi u sigurnu propast. Znakovito je da sinovljeva odluka o povratku ne proizlazi iz osjećaja vlastite vrijednosti, nego iz sjećanja na Očevu velikodušnost i dobrotu. Time se postavlja temelj za istinsko pokajanje: ono se ne rađa prvenstveno iz straha od kazne, već iz pouzdanja u milosrdni Božji karakter.