Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se kaje."
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se kaje."
Reče pak: "Čovjek neki imaše dva sina.
I reče mlađi od njih ocu: 'Oče, daj mi pripadajući dio imanja.' I on im razdijeli imutak.
I poslije ne mnogo dana, skupivši sve, mlađi sin otputova u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje živeći raskalašeno.
A kad on sve potroši, nasta jaka glad u onoj zemlji te i on sam poče oskudijevati.
I reče mlađi od njih ocu: 'Oče, daj mi pripadajući dio imanja.' I on im razdijeli imutak.
I reče mlađi od njih ocu: oče! daj mi dio imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.
καὶ εἶπεν ὁ νεώτερος αὐτῶν τῷ πατρί· πάτερ, δός μοι τὸ ἐπιβάλλον μέρος τῆς οὐσίας. ὁ δὲ διεῖλεν αὐτοῖς τὸν βίον.
kai eipen ho neōteros autōn tō patri pater dos moi to epiballon meros tēs ousias ho de dieilen autois ton bion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče taj mlađi njih tom ocu: oče, daj meni taj pripadajući dio toga imanja. Pak razdijeli njima taj žitak."
1. taj mlađi njih Izvornik: ὁ νεώτερος αὐτῶν [ho neōteros autōn] Gramatika: Pridjev u komparativu, nominativ jednine muškoga roda s određenim članom, praćen osobnom zamjenicom u partitivnom genitivu množine. U grčkom komparativ s članom, kada je riječ o dvojici, ima ulogu superlativa ('mlađi od njih dvojice'). Značenje: Prema židovskom nasljednom pravu (Pnz 21,17), mlađi sin je imao pravo na samo jednu trećinu očeva imanja, dok su prvorođencu pripadale dvije trećine.
2. daj meni Izvornik: δός μοι [dos moi] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, imperativ, 2. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Aoristni imperativ označava odrješit zahtjev za trenutnim i konačnim izvršenjem radnje, bez uobičajenih izraza uljudnosti. Značenje: Zahtjev za podjelom nasljedstva za očeva života bio je u bliskoistočnoj kulturi duboko uvredljiv, jer je praktički značio želju da otac već bude mrtav kako bi sin mogao samostalno raspolagati dobrima.
3. taj pripadajući dio Izvornik: τὸ ἐπιβάλλον μέρος [to epiballon meros] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu jednine srednjega roda, između kojih stoji particip prezenta aktivnog u istom padežu. Glagol 'epiballō' doslovno znači 'baciti na' ili 'pasti na koga (kockom)', a u pravnom jeziku postao je tehnički izraz za zakonski udio koji nekome pripada. Značenje: Sin se poziva na hladno zakonsko pravo i gleda na očeva dobra kao na nešto što mu po automatizmu pripada, zanemarujući osobni odnos i obveze prema ocu.
4. toga imanja Izvornik: τῆς οὐσίας [tēs ousias] Gramatika: Imenica u genitivu jednine ženskoga roda s određenim članom (partitivni genitiv koji ovisi o imenici 'dio'). Riječ je izvedena od glagola 'biti' (eimi) i u svakodnevnom jeziku označava cjelokupnu imovinu, posjed ili bogatstvo. Značenje: Sin traži materijalno bogatstvo i neovisnost, odvajajući imovinu od samog izvora života i zajedništva s ocem.
5. razdijeli njima Izvornik: διεῖλεν αὐτοῖς [dieilen autois] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, s zamjenicom u dativu množine. Aorist označava dovršen čin podjele, a množina zamjenice ('njima') pokazuje da je otac tada zakonski odredio udio obojici sinova, iako je stariji ostao kod kuće. Značenje: Otac bez riječi prijekora ili prisile poštuje sinovljevu slobodu, koliko god ona bila bolna i pogubna; to je slika Boga koji čovjeku dopušta čak i udaljavanje od njega.
6. taj žitak Izvornik: τὸν βίον [ton bion] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškoga roda s određenim članom. Za razliku od apstraktnije pravne riječi 'ousia' koju je upotrijebio sin, evanđelist ovdje bira riječ 'bios', koja prvenstveno znači svakodnevni život, sredstva za život i uzdržavanje. Značenje: Promjena riječi je duboko značajna: dok sin traži hladnu imovinu ('ousia'), otac im zapravo dijeli sam svoj život i sredstva od kojih živi ('bios'), dajući time dio samoga sebe.
Ovaj stih (Luka 15,12) postavlja dramatičan temelj za poznatu prispodobu o izgubljenom sinu, prikazujući radikalni zahtjev mlađeg sina za nasljedstvom. Tim drskim činom on de facto odbacuje oca i prekida zajedništvo obitelji u potrazi za sebičnom materijalnom neovisnošću.
S druge strane, stih je snažno svjedočanstvo očeve neizmjerne i pomalo neshvatljive ljubavi koja poštuje slobodnu volju drugoga. Otac ne uzvraća gnjevom niti kažnjava sina, već šutke dijeli svoj "život" (bios). Time nam tekst nudi duboku sliku Božje milosti koja čovjeku dopušta slobodu, pod cijenu vlastite boli, kako bi ostavio otvorena vrata za istinsko obraćenje i radostan povratak koji slijedi u nastavku prispodobe.