I našavši je, saziva prijateljice i susjede govoreći: 'Radujte se sa mnom, jer nađoh drahmu koju izgubih!'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I našavši je, saziva prijateljice i susjede govoreći: 'Radujte se sa mnom, jer nađoh drahmu koju izgubih!'
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se kaje."
Reče pak: "Čovjek neki imaše dva sina.
I reče mlađi od njih ocu: 'Oče, daj mi pripadajući dio imanja.' I on im razdijeli imutak.
I poslije ne mnogo dana, skupivši sve, mlađi sin otputova u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje živeći raskalašeno.
Reče pak: "Čovjek neki imaše dva sina.
I reče: jedan čovjek imaše dva sina,
Εἶπεν δέ· ἄνθρωπός τις εἶχεν δύο υἱούς.
Eipen de anthrōpos tis eichen duo huious
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak: čovjek neki imaše dva sina."
1. Reče pak Izvornik: Εἶπεν δέ [Eipen de] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, uz veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici. Ova kratka formula uvodi novu cjelinu, ali je veznikom 'de' čvrsto nadovezuje na prethodne dvije prispodobe. Značenje: Isus ne započinje posve novu temu, nego trećom, najopširnijom prispodobom dovodi do vrhunca svoj odgovor farizejima i pismoznancima koji su mrmljali u 2. stihu.
2. čovjek neki Izvornik: ἄνθρωπός τις [anthrōpos tis] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškoga roda bez člana, praćena enklitičkom neodređenom zamjenicom. Tipičan lukinski uvod u pripovijest kojim se lik postavlja kao stvaran, ali neodređen pojedinac. Značenje: Ovim jednostavnim uvodom slušatelj se poziva da u liku oca i njegovih postupaka prepozna sliku samoga Boga Oca.
3. imaše Izvornik: εἶχεν [eichen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Imperfekt opisuje trajno stanje u prošlosti koje služi kao pozadinski okvir za dramatične događaje koji će uslijediti u aoristu. Značenje: Uspostavlja početno stanje obiteljskog zajedništva i stabilnosti prije nego što ga mlađi sin svojim zahtjevom naruši.
4. dva sina Izvornik: δύο υἱούς [duo huious] Gramatika: Glavni nesklonjivi broj i imenica u akuzativu množine muškoga roda kao izravni objekt. Odmah na početku najavljuje dvostruku strukturu prispodobe. Značenje: Za razliku od prethodnih prispodoba o stotinu ovaca i deset drahmi, ovdje je fokus sužen na samo dva sina, koji utjelovljuju dvije skupine Isusovih slušatelja: carinike i grešnike s jedne, te farizeje i pismoznance s druge strane.
Ovaj uvodni stih iz Evanđelja po Luki (15,11) predstavlja početak jedne od najpoznatijih Isusovih prispodoba - one o milosrdnom ocu i dva sina. Iako naizgled jednostavna, ova kratka rečenica majstorski postavlja temeljnu teološku scenu. Ona nam odmah ukazuje na to da Bog nije daleki tiranin, već se objavljuje kao otac čija se milost i ljubav protežu na različite vrste ljudi, predstavljene kroz njegova dva sina.
Korištenje riječi 'čovjek' za Boga snažno naglašava Božju bliskost, dok gramatički oblik imperfekta 'imaše' svjedoči o neprekinutom, trajnom odnosu oca prema svojim sinovima, neovisno o njihovim kasnijim postupcima i životnim odabirima. Ovaj stih je savršen literarni i teološki uvod koji slušatelje uvlači u priču u kojoj će svaki čovjek morati prepoznati svoj vlastiti odnos s nebeskim Ocem.