zato ni samoga sebe ne smatrah dostojnim k Tebi doći. Nego reci riječju, i neka bude izliječen sluga moj.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
zato ni samoga sebe ne smatrah dostojnim k Tebi doći. Nego reci riječju, i neka bude izliječen sluga moj.
Ta i ja sam čovjek pod vlast postavljen, te imam pod sobom vojnike; i kažem ovome: 'Idi!' i ide, i drugomu: 'Dođi!' i dolazi, i robu svojemu: 'Učini ovo!' i čini."
Čuvši pak to, Isus mu se zadivi te se okrenu mnoštvu koje Ga slijeđaše i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu toliku vjeru ne nađoh."
I vrativši se u kuću, poslanici nađoše roba zdrava.
I dogodi se potom da On pođe u grad zvani Nain, a s Njim iđahu učenici Njegovi i mnoštvo veliko.
Čuvši pak to, Isus mu se zadivi te se okrenu mnoštvu koje Ga slijeđaše i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu toliku vjeru ne nađoh."
A kad to ču Isus, začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
ἀκούσας δὲ ταῦτα ὁ Ἰησοῦς ἐθαύμασεν αὐτόν· καὶ στραφεὶς τῷ ἀκολουθοῦντι αὐτῷ ὄχλῳ εἶπεν· λέγω ὑμῖν, οὐδὲ ἐν τῷ Ἰσραὴλ τοσαύτην πίστιν εὗρον.
akousas de tauta ho Iēsous ethaumasen auton kai strapheis tō akolouthounti autō ochlō eipen legō humin oude en tō Israēl tosautēn pistin heuron
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuvši pak ova <onaj> Isus zadivi-se njemu; i okrenuvši-se onomu slijedećemu njega mnoštvu reče: govorim vama, ni u onomu Izraelu toliku vjeru nađoh."
1. Čuvši pak ova Izvornik: ἀκούσας δὲ ταῦτα [akousas de tauta] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz prijelaznu česticu i pokaznu zamjenicu u akuzativu množine srednjeg roda. Particip aorista izražava radnju koja je prethodila glavnom glagolu divljenja. Značenje: Isusova reakcija izravno proizlazi iz slušanja stotnikovih riječi o vlasti i poslušnosti, koje je stotnik uputio preko svojih prijatelja. Naglašava se da Isus ne gleda samo vanjski čin, nego pažljivo sluša i vrednuje unutarnji stav srca izražen riječima.
2. zadivi-se njemu Izvornik: ἐθαύμασεν αὐτόν [ethaumasen auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu kao izravnim objektom. Aorist ovdje označava trenutačnu, snažnu reakciju čuđenja i divljenja. Značenje: U evanđeljima se ljudi redovito dive Isusu, a samo na dva mjesta piše da se Isus divio ljudima: u Nazaretu zbog njihove nevjere i ovdje u Kafarnaumu zbog vjere jednog poganina. Ovaj glagol otkriva pravu ljudsku dimenziju Isusovih emocija i veličinu stotnikova pouzdanja.
3. okrenuvši-se Izvornik: στραφεὶς [strapheis] Gramatika: Particip drugog aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda. Pasivni oblik ovdje ima povratno (medijalno) značenje svjesnog okretanja vlastitog tijela prema novom sugovorniku. Značenje: U Lukinu evanđelju Isusovo fizičko okretanje prema mnoštvu ili učenicima uvijek prethodi izricanju važne proročke ili poučne riječi. Tim pokretom Isus pretvara osobni slučaj rimskog časnika u javnu lekciju za sve koji ga prate.
4. onomu slijedećemu njega mnoštvu Izvornik: τῷ ἀκολουθοῦντι αὐτῷ ὄχλῳ [tō akolouthounti autō ochlō] Gramatika: Imenica u dativu jednine s određenim članom, proširena atributnim participom prezenta aktivnog koji upravlja zamjenicom u dativu. Particip prezenta označava trajnu radnju onih koji u tom trenutku idu za Isusom. Značenje: Mnoštvo koje fizički hoda za Isusom sastoji se prvenstveno od Židova koji traže čudesa, ali još ne razumiju narav njegove riječi. Njima se kao kontrast postavlja poganin koji nije ni prišao Isusu, a pokazao je dublje duhovno nasljedovanje.
5. ni u onomu Izraelu Izvornik: οὐδὲ ἐν τῷ Ἰσραὴλ [oude en tō Israēl] Gramatika: Odrični prilog pojačanog značenja uz prijedlog i vlastito ime s određenim članom u dativu mjesta. Čestica pojačava negaciju stvarajući vrhunac usporedbe („čak ni u...“). Značenje: Izrael je izabrani narod Saveza koji posjeduje Zakon, proroke i stoljetno iskustvo Božjeg djelovanja, pa bi se ondje trebala naći najveća vjera. Isusova izjava zvuči paradoksalno i proročki najavljuje ulazak pogana u Božje kraljevstvo po vjeri.
6. toliku vjeru nađoh Izvornik: τοσαύτην πίστιν εὗρον [tosautēn pistin heuron] Gramatika: Pokazna zamjenica (za količinu ili veličinu) i imenica u akuzativu jednine ženskog roda uz glagol u drugom aoristu aktivnom, 1. lice jednine. Aorist sažima cjelokupno dotadašnje Isusovo iskustvo djelovanja. Značenje: Stotnikova vjera naziva se „tolikom“ jer se oslanja isključivo na golu Isusovu riječ, bez potrebe za njegovom fizičkom prisutnošću ili vidljivim znakom. Glagol „naći“ pokazuje da Isus u svom prolasku svijetom aktivno traži vjeru kao odgovor na Božju milost. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
- Izrael [Ἰσραὴλ (heb. יִשְׂרָאֵל) / Israēl (Yisra'el)] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Hebrejsko ime složeno od glagola śarah (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice El (Bog). U ovom stihu označava cijeli izabrani židovski narod i njegov životni prostor. Promjena imena: Savezno ime koje je praotac Jakov dobio nakon noćne borbe s Bogom na Jaboku (Post 32,29), a potom je prešlo na njegove potomke kao narod.
Ovaj stih (Luka 7,9 / Matej 8,10) predstavlja jedan od najsnažnijih trenutaka u Isusovoj službi gdje on javno ističe i uzdiže vjeru jednog poganina iznad vjere pripadnika izabranog naroda. Rimski stotnik, simbol stranog okupatora, paradoksalno postaje ultimativni primjer ispravnog odnosa prema Bogu jer je u Isusu prepoznao božanski autoritet kojem nije potrebna niti fizička prisutnost da bi ostvario svoju volju i donio ozdravljenje.
Teološki gledano, Isusova izjava služi kao oštra opomena i kritika duhovnog stanja Izraela, ali istovremeno najavljuje univerzalnost kršćanske poruke. Vjera (pistis) se ovdje postavlja kao jedini i isključivi kriterij za ulazak u Božje kraljevstvo, brišući time etničke, kulturne i religijske granice koje su dotad strogo definirale pripadnost Božjem narodu.