A Isus iđaše s njima. I kad već ne bijaše daleko od kuće, posla stotnik prijatelje govoreći Mu: "Gospodine, ne muči se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš;
zato ni samoga sebe ne smatrah dostojnim k Tebi doći. Nego reci riječju, i neka bude izliječen sluga moj.
Ta i ja sam čovjek pod vlast postavljen, te imam pod sobom vojnike; i kažem ovome: 'Idi!' i ide, i drugomu: 'Dođi!' i dolazi, i robu svojemu: 'Učini ovo!' i čini."
Čuvši pak to, Isus mu se zadivi te se okrenu mnoštvu koje Ga slijeđaše i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu toliku vjeru ne nađoh."
I vrativši se u kuću, poslanici nađoše roba zdrava.
Ta i ja sam čovjek pod vlast postavljen, te imam pod sobom vojnike; i kažem ovome: 'Idi!' i ide, i drugomu: 'Dođi!' i dolazi, i robu svojemu: 'Učini ovo!' i čini."
Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.
καὶ γὰρ ἐγὼ ἄνθρωπός εἰμι ὑπὸ ἐξουσίαν τασσόμενος, ἔχων ὑπ᾽ ἐμαυτὸν στρατιώτας. καὶ λέγω τούτῳ· πορεύθητι, καὶ πορεύεται, καὶ ἄλλῳ· ἔρχου, καὶ ἔρχεται, καὶ τῷ δούλῳ μου· ποίησον τοῦτο, καὶ ποιεῖ.
kai gar egō anthrōpos eimi hupo exousian tassomenos echōn hup᾽ emauton stratiōtas kai legō toutō poreuthēti kai poreuetai kai allō erchou kai erchetai kai tō doulō mou poiēson touto kai poiei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ta i ja čovjek sam pod vlast postavljen, imajući pod samim sobom vojnike. I govorim ovome: Idi, i ide, i drugomu: Dođi, i dolazi, i [tom] robu mojemu: Učini ovo, i čini."
1. Ta i ja Izvornik: καὶ γὰρ ἐγὼ [kai gar egō] Gramatika: Spoj dvaju veznika (uzročnog i priložnog 'i/također') uz naglašenu osobnu zamjenicu 1. lica jednine u nominativu. Značenje: Izraz uvodi argument od manjeg prema većem: ako već i on kao običan čovjek u vojnoj hijerarhiji može djelovati isključivo riječju, koliko više to može Isus u duhovnom poretku.
2. pod vlast postavljen Izvornik: ὑπὸ ἐξουσίαν τασσόμενος [hupo exousian tassomenos] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom praćen participom prezenta pasivnog u nominativu jednine muškog roda. Značenje: Glagol je vojni termin koji znači 'rasporediti u bojni red' ili 'odrediti na položaj', dok particip prezenta naglašava trajno stanje podređenosti višem zapovjedništvu iz kojeg stotnik crpi i vlastito pravo zapovijedanja.
3. Idi, i ide Izvornik: πορεύθητι, καὶ πορεύεται [poreuthēti, kai poreuetai] Gramatika: Prvi glagol je u aoristu imperativa pasivnog (s aktivnim značenjem kretanja), 2. lice jednine, a drugi u prezentu indikativa medijalno-pasivnog, 3. lice jednine. Značenje: Slijed od kratke, odlučne zapovijedi u aoristu do trenutnog izvršenja u prezentu zorno prikazuje besprijekornu vojničku disciplinu u kojoj je riječ zapovjednika izjednačena s izvršenim djelom.
4. Dođi, i dolazi Izvornik: ἔρχου, καὶ ἔρχεται [erchou, kai erchetai] Gramatika: Imperativ prezenta medijalno-pasivnog, 2. lice jednine, praćen indikativom prezenta istog glagola u 3. licu jednine. Značenje: Ponavljanjem istog obrasca sa suprotnim smjerom kretanja stotnik naglašava potpunost svojeg autoriteta nad podređenima u svakoj situaciji.
5. [tom] robu mojemu: Učini ovo, i čini Izvornik: τῷ δούλῳ μου· ποίησον τοῦτο, καὶ ποιεῖ [tō doulō mou; poiēson touto, kai poiei] Gramatika: Imenica u dativu jednine s članom, iza koje slijedi aorist imperativa aktivnog (2. lice jednine) za konkretnu zadaću te prezent indikativa aktivnog (3. lice jednine). Značenje: Za razliku od riječi u prethodnom stihu koja naglašava naklonost, ovdje se koristi pravni izraz za roba koji je u potpunoj ovisnosti o gospodaru. Stotnik time zaokružuje sliku: bolest mora poslušati Isusovu zapovijed jednako bezuvjetno kao što vojnici i robovi slušaju njegovu.
Ovaj stih (Matej 8,9 / Luka 7,8) otkriva izvanrednu vjeru rimskog satnika koji je duboko razumio prirodu Isusovog autoriteta. Gledajući kroz prizmu vojnog hijerarhijskog sustava u kojem zapovijed nadređenog ne zahtijeva njegovu fizičku prisutnost da bi bila izvršena, satnik shvaća da Isus ne mora osobno doći u njegovu kuću kako bi izliječio bolesnog slugu, već je dovoljna samo Njegova riječ.
Satnik time prepoznaje Isusa kao vrhovnog zapovjednika nad duhovnim i fizičkim svijetom, čime demonstrira vjeru kakvu Isus nije pronašao ni u Izraelu. Njegove riječi svjedoče o dubokom teološkom i kristološkom uvidu: Isusova Riječ ima apsolutnu suverenu moć koja nadilazi prostor, a prava vjera očituje se u potpunom i poniznom pouzdanju u autoritet te izgovorene Riječi.