I dogodi se potom da On pođe u grad zvani Nain, a s Njim iđahu učenici Njegovi i mnoštvo veliko.
I dogodi se potom da On pođe u grad zvani Nain, a s Njim iđahu učenici Njegovi i mnoštvo veliko.
A kad se približi gradskim vratima, gle, iznošaše se mrtvac, jedinorođeni sin u majke svoje, a ona bijaše udovica; i znatno mnoštvo iz grada bijaše s njom.
I ugledavši je, Gospodin se sažali nad njom i reče joj: "Ne plači."
I pristupi te dotaknu nosiljku; a nosioci stadoše. I reče: "Mladiću, tebi govorim, ustani!"
I posjedne mrtvac te poče govoriti; a On ga dade majci njegovoj.
I ugledavši je, Gospodin se sažali nad njom i reče joj: "Ne plači."
I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reče joj: ne plači.
καὶ ἰδὼν αὐτὴν ὁ κύριος ἐσπλαγχνίσθη ἐπ᾽ αὐτῇ καὶ εἶπεν αὐτῇ· μὴ κλαῖε.
kai idōn autēn ho kurios esplagchnisthē ep᾽ autēa kai eipen autēa mē klaie
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ugledavši nju ta Gospodin sažali-se nad njom i reče njoj: Ne plači."
1. ugledavši Izvornik: ἰδὼν [idōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja izravno prethodi glavnom glagolu i potiče ga, opisujući trenutak zapažanja. Značenje: Isusov pogled nije samo fizičko promatranje, nego duboko uočavanje tuđe nevolje. On prvi primjećuje udovicu prije nego što ga itko išta zamoli.
2. ta Gospodin Izvornik: ὁ κύριος [ho kurios] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Određeni član ističe jedinstveni autoritet i dostojanstvo subjekta. Značenje: Luka na ovom mjestu u pripovijedanju prvi put izravno naziva Isusa 'Gospodinom' (naslovom koji u grčkom prijevodu Staroga zavjeta označava Jahvu), čime ga predstavlja kao Gospodara života i smrti.
3. sažali-se Izvornik: ἐσπλαγχνίσθη [esplagchnisthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom (deponentnom), 3. lice jednine. Izražava snažnu unutarnju pokrenutost koja je obuzela subjekt u tom trenutku. Značenje: Dolazi od imenice koja označava nutarnje organe (utrobu, srce) kao središte najdubljih osjećaja. Opisuje božansko suosjećanje koje potresa samu nutrinu bića i neizostavno vodi k spasiteljskom djelovanju.
4. Ne plači Izvornik: μὴ κλαῖε [mē klaie] Gramatika: Zabrana izražena niječnom česticom i prezentom imperativa u 2. licu jednine. U grčkom jeziku zabrana u prezentu traži prekid radnje koja je već u tijeku ('prestani plakati'). Značenje: Ova riječ nije tek prazna utjeha u trenucima tuge, nego autoritativna najava da razlog njezina plača upravo prestaje postojati jer Gospodin preuzima vlast nad smrću.
Ovaj redak iz Lukinog evanđelja (Lk 7,13), usred izvještaja o oživljavanju sina udovice iz Naina, jedan je od najdirljivijih portreta koji savršeno sjedinjuje Kristov suvereni božanski autoritet i Njegovu neizmjernu empatiju. Gospodinovo spasonosno djelovanje jasno prati korake: ono započinje opažanjem tuđe boli (viđenjem), nastavlja se dubokim i potresnim 'utrobnim' sažaljenjem (splanchnizomai), a kulminira autoritativnom Riječju utjehe koja neposredno prethodi čudu i pobjedi nad smrću.
Korištenjem božanske titule 'Gospodin' (Kyrios) paralelno s opisom tako jake emocije u kombinaciji s autoritativnim 'Ne plači', evanđelist naglašava središnju istinu: Bog Novog zavjeta nije distanciran i dalek od naših jada. On je milosrdni Suveren čije srce duboko osjeća našu patnju i čije suosjećanje uvijek djeluje kao životvorna i pobjednička snaga.