I učinivši to, zahvatiše veliko mnoštvo riba te im se mreže razdirahu.
I učinivši to, zahvatiše veliko mnoštvo riba te im se mreže razdirahu.
I mahnuše drugovima u drugoj lađi da dođu i pomognu im. I dođoše te napuniše obje lađe tako da su tonule.
Vidjevši to, Šimun Petar pade pred koljena Isusova govoreći: "Iziđi od mene jer sam grešan čovjek, Gospodine!"
Jer zaprepaštenje obuze njega i sve koji bijahu s njim zbog ulova riba koji uhvatiše,
a jednako i Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, koji bijahu drugovi Šimunovi. I reče Šimunu Isus: "Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti."
Vidjevši to, Šimun Petar pade pred koljena Isusova govoreći: "Iziđi od mene jer sam grešan čovjek, Gospodine!"
A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreći: iziđi od mene, Gospode! ja sam čovjek griješan.
Ἰδὼν δὲ Σίμων Πέτρος προσέπεσεν τοῖς γόνασιν τοῦ Ἰησοῦ λέγων· ἔξελθε ἀπ᾽ ἐμοῦ, ὅτι ἀνὴρ ἁμαρτωλός εἰμι, κύριε.
Idōn de Simōn Petros prosepesen tois gonasin tou Iēsou legōn exelthe ap᾽ emou hoti anēr hamartōlos eimi kurie
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak Šimun Petar pripade tim koljenima Isusovim govoreći: Izađi od mene, jer čovjek grešan jesam, Gospodine."
1. Vidjevši pak Šimun Petar Izvornik: Ἰδὼν δὲ Σίμων Πέτρος [Idōn de Simōn Petros] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda ('idōn') označava opažanje koje je izravni uzrok glavne radnje. Ovo je jedino mjesto u cijelom Lukinom evanđelju gdje se pojavljuje puno dvostruko ime 'Šimun Petar' u nominativu. Značenje: Uvođenje imena 'Petar' baš u ovom trenutku nije slučajno: Luka time naznačuje da je ovaj susret s Kristovom božanskom moći prijelomni trenutak u kojem ribar Šimun postaje apostol Petar.
2. pripade tim koljenima Izvornik: προσέπεσεν τοῖς γόνασιν [prosepesen tois gonasin] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, treće lice jednine indikativa ('prosepesen', od 'pros' prema i 'piptō' pasti), praćen dativom množine srednjeg roda. Izražava naglu, trenutačnu gestu bacanja pred nečije noge. Značenje: Padanje pred koljena u starom svijetu bila je gesta potpune podložnosti pred kraljem ili bogoštovnog klanjanja pred božanstvom. Usred lađe pune ribe, Petar prepoznaje da se nalazi u prisutnosti samoga Boga.
3. Izađi od mene Izvornik: ἔξελθε ἀπ᾽ ἐμοῦ [exelthe ap᾽ emou] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u drugom licu jednine ('exelthe') s prijedlogom 'apo' i naglašenim oblikom osobne zamjenice u genitivu ('emou'). Imperativ aorista ovdje ne izražava grubu zapovijed, nego hitan, dramatičan vapaj iz osjećaja strahopoštovanja. Značenje: Petar ne tjera Isusa zato što ga ne želi, nego zato što doživljava sveti strah kakav su doživjeli prorok Izaija ('Jao meni, propadoh!') i drugi biblijski likovi u susretu s Božjom svetošću pred kojom grešnik misli da ne može preživjeti.
4. čovjek grešan jesam Izvornik: ἀνὴρ ἁμαρτωλός εἰμι [anēr hamartōlos eimi] Gramatika: Imenica 'anēr' (muž, odrasli muškarac, za razliku od općeg 'anthrōpos' čovjek) i pridjev 'hamartōlos' u nominativu jednine bez određenog člana, kao imenski predikat uz prezent glagola 'biti' ('eimi'). Izostanak člana naglašava kakvoću i narav: 'po svojoj naravi grešan čovjek'. Značenje: Riječ 'hamartōlos' potječe od glagola 'hamartanō' (promašiti cilj). Čudo u ribolovu, koje pripada Petrovu svakodnevnom zanimanju, razotkrilo mu je njegovu unutarnju moralnu stvarnost i duhovni promašaj pred Bogom.
5. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica muškog roda u vokativu jednine, smještena na sam kraj rečenice radi posebnog naglaska. Značenje: U petom stihu Šimun je Isusa oslovio kao 'Poglavara' ('epistata'), a sada ga naziva 'Gospodinom' ('kyrie' – grčki prijevod Božjeg imena Jahve u Septuaginti). Time je označen njegov prijelaz iz ljudskog poštovanja u istinsku vjeru i priznanje Isusova božanskog gospodstva. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן Šim'on) / Simōn] (osoba) Znači: Onaj koji čuje / Bog je uslišao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena 'šama' (čuti, slušati, poslušati). Tekst objašnjava: U Post 29,33 Lea obrazlaže ime riječima: 'Jer je Jahve čuo da sam zapostavljena'. Promjena imena: U ovom se stihu njegovo izvorno ime spaja s novim imenom Petar ('Stijena'), čime se označava prijelomni trenutak njegova apostolskog poziva.
- Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא Kefa) / Petros] (osoba) Znači: Stijena / Kamen Tvorba: Grčka imenica muškog roda 'petros' (kamen, stijena), koja služi kao izravan prijevod aramejskog nadimka Kefa (stijena). Tekst objašnjava: U Mt 16,18 i Iv 1,42 tekst izričito tumači ime: 'Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju', odnosno 'Kefa, što prevedeno znači Petar'. Promjena imena: Novo ime koje je Isus dao Šimunu (sinu Ivanovu/Joninu) kao znak njegove službe čvrstog temelja zajednice vjernika.
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשׁוּעַ Jehošua) / Iēsou] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčka prilagodba kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti). Tekst objašnjava: U Mt 1,21 anđeo tumači smisao imena: 'nadjenut ćeš mu ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
Ovaj stih (Luka 5:8) predstavlja ključnu prekretnicu u životu Šimuna Petra i savršeno oslikava klasični biblijski obrazac teofanije (Božje objave). Suočen s čudesnim ulovom riba, Petar shvaća da Isus nije samo izvanredan učitelj, već nositelj samog božanskog autoriteta. Njegov susret s apsolutnom svetošću automatski izaziva bolnu, prosvjetljujuću svijest o vlastitoj grešnosti i neadekvatnosti, što je tipična ljudska reakcija na Božju prisutnost kakvu vidimo i kod proroka Izaije.
Petrova je reakcija duboko paradoksalna, ali istinita: on fizički pada pred Isusova koljena u činu adoracije, dok ga istovremeno verbalno moli da ode od njega. Ta napetost između neodoljive privlačnosti božanske prisutnosti i straha pred vlastitom nečistoćom rješava se upravo Petrovom iskrenom poniznošću i promjenom titule iz 'učitelju' u 'Gospodine' (Kyrie). Njegovo iskreno priznanje potpunog siromaštva duha ne tjera Isusa od njega, već ga nasuprot tome kvalificira za milost i veliki poziv koji slijedi – poziv da postane 'ribarom ljudi'.