Luka 5,34 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On a reče prema njima: Zar možete sinove svadbenice u kojem mladoženja s njima jest, učiniti postiti?"

1. Zar možete Izvornik: μὴ δύνασθε [mē dunasthe] Gramatika: Upitna čestica μὴ na početku rečenice u grčkom jeziku redovito uvodi retoričko pitanje na koje se očekuje siguran niječni odgovor ('Zar možete? — Dakako da ne možete!'). Glagol je u prezentu indikativa pasivnog/deponentnog, 2. lice množine. Značenje: Isus ne ulazi u pravnu raspravu, nego apelira na zdrav razum sugovornika pokazujući da bi post u ovom trenutku bio unutarnja nemogućnost i besmislica.

2. sinove svadbenice Izvornik: τοὺς υἱοὺς τοῦ νυμφῶνος [tous huious tou numphōnos] Gramatika: Akuzativ množine s genitivom pripadnosti; riječ je o tipičnom semitskom idiomu ('sinovi svadbene odaje' ili 'sinovi svadbe') kojim se označavaju ljudi koji pripadaju određenom prostoru ili događaju. Značenje: Izraz označava mladoženjine bliske prijatelje i uzvanike zadužene za radost svadbene svečanosti, čime Isus svoje učenike prikazuje kao dionike mesijanske svadbene gozbe.

3. u kojem Izvornik: ἐν ᾧ [en hō] Gramatika: Prijedlog ἐν s odnosnom zamjenicom u dativu jednine srednjeg roda (uz koju se podrazumijeva pojam vremena, χρόνῳ) tvori vremensku priložnu oznaku ('u kojem vremenu', 'dok'). Značenje: Naglašava presudnu važnost sadašnjeg trenutka spasenja: prikladnost vjerskih čina ovisi o tome koje je vrijeme nastupilo u Božjem planu.

4. mladoženja s njima jest Izvornik: ὁ νυμφίος μετ᾽ αὐτῶν ἐστιν [ho numphios met᾽ autōn estin] Gramatika: Imenica s određenim članom u nominativu jednine uz prijedlog μετά s genitivom (koji izražava blisko zajedništvo i pratnju) te prezent glagola 'biti'. Značenje: U Starom zavjetu Bog je zaručnik svoga naroda; preuzimajući sliku mladoženje na sebe, Isus neizravno otkriva svoj mesijanski i božanski identitet te prisutnost samog Boga među učenicima.

5. učiniti postiti Izvornik: ποιῆσαι νηστεῦσαι [poiēsai nēsteusai] Gramatika: Dva infinitiva aorista u nizu: prvi (ποιῆσαι) ovisi o glagolu 'možete' i ima uzročno značenje ('učiniti da', 'navesti', 'prisiliti'), a drugi (νηστεῦσαι) izražava samu radnju na koju bi uzvanici bili navedeni. Značenje: Ova specifična Lukina konstrukcija (za razliku od Marka i Mateja) ističe da bi svako nametanje posta u prisutnosti Mladoženje bilo umjetno i prisilno, protivno samoj naravi radosnog susreta s Mesijom.

Isus kroz metaforu svadbenog slavlja rječito objašnjava zašto se njegovi učenici u tom trenutku ne podvrgavaju strogim praksama posta poput farizeja ili Ivanovih učenika. U bliskoistočnoj tradiciji, svadba je predstavljala vrhunac zajedničke radosti i slavlja, stoga su izražavanje tuge ili obdržavanje posta usred takvog događaja bili smatrani krajnje neprimjerenima i narušavali bi duh slavlja. Na ovaj način, Isus proglašava vlastitu prisutnost donositeljem radosti i novog, mesijanskog doba, uslijed čega rigidna religijska pravila postaju sekundarna pred susretom sa živim Bogom.

Ova izjava povrh toga nosi izvanrednu kristološku težinu. Identificirajući se kao 'Zaručnik', Isus na sebe primjenjuje naslov koji je u Starom zavjetu bio isključivo rezerviran za odnos Jahvea prema svojem narodu. Prisutnost samog Boga među učenicima ispunjenje je dugog vremena iščekivanja i posta; sada, dok je Zaručnik tu, vrijeme je za duhovnu svadbu, blagoslov i neizrecivu milost koja premašuje starozavjetne okvire.