I počeše raspravljati pismoznanci i farizeji govoreći: "Tko je ovaj koji govori hule? Tko može grijehe otpustiti doli jedini Bog?"
Spoznajući pak Isus njihova raspravljanja, odgovori i reče im: "Što raspravljate u srcima svojim?
Što je lakše, reći: 'Otpušteni su ti grijesi tvoji', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Ali da znate da Sin Čovječji ima Vlast na zemlji otpuštati grijehe" – reče oduzetomu: "Tebi govorim, ustani, podigni svoju posteljicu i idi u kuću svoju!"
I odmah ustade pred njima, podignu ono na čemu ležaše te otiđe u kuću svoju slaveći Boga.
Što je lakše, reći: 'Otpušteni su ti grijesi tvoji', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reći: ustani i hodi?
τί ἐστιν εὐκοπώτερον, εἰπεῖν· ἀφέωνταί σοι αἱ ἁμαρτίαι σου, ἢ εἰπεῖν· ἔγειρε καὶ περιπάτει;
ti estin eukopōteron eipein apheōntai soi hai hamartiai sou ē eipein egeire kai peripatei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što je lakše, reći: Oprošteni su ti ti grijesi tvoji, ili reći: Ustaji i hodaj?"
1. lakše Izvornik: εὐκοπώτερον [eukopōteron] Gramatika: Komparativ pridjeva εὔκοπος u nominativu jednine srednjeg roda, u službi imenskog dijela predikata. Značenje: Riječ je složenica od prefiksa εὖ (dobro, lako) i imenice κόπος (napor, trud, umor), pa doslovno znači 's manje truda' ili 's manje napora'. Isus postavlja retoričku dilemu: s ljudskog gledišta lakše je izreći tvrdnju o oproštenju jer je nevidljiva i neprovjerljiva, dok zapovijed ozdravljenja zahtijeva trenutni, vidljivi dokaz.
2. Oprošteni su ti Izvornik: ἀφέωνταί σοι [apheōntai soi] Gramatika: Glagol ἀφέωνται je u perfektu indikativa pasiva, 3. lice množine (jonsko-atički i dorski oblik perfekta od ἀφίημι), praćen dativom koristi osobne zamjenice (σοι). Značenje: Perfekt u grčkom jeziku označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije stanje i posljedice trajno ostaju na snazi u sadašnjosti. Pasiv je ovdje takozvani božanski pasiv (passivum divinum), kojim se Bog neizravno označava kao vršitelj radnje: čovjek je uveden u trajno stanje oproštenosti pred Bogom.
3. Ustaji i hodaj Izvornik: ἔγειρε καὶ περιπάτει [egeire kai peripatei] Gramatika: Oba glagola su u prezentu imperativa aktiva, 2. lice jednine. Prezentni imperativ ne označava samo početak radnje, nego zapovijed za trajno ili opetovano vršenje radnje. Značenje: Glagol ἐγείρω znači 'probuditi se', 'podignuti se' ili 'ustati', dok περιπατέω doslovno znači 'hodati uokolo' i označava kontinuirano kretanje i normalan životni hod. Prezentni vid naglašava da oduzeti ne treba samo na trenutak stati na noge, nego trajno hodati kao potpuno zdrav čovjek.
Ovaj stih predstavlja vrhunac Isusovog sukoba s vjerskim vođama oko pitanja autoriteta. Isus koristi retoričku dilemu kako bi razotkrio njihovu nevjericu: bilo tko može tvrditi da oprašta grijehe jer ne postoji fizički dokaz kojim bi se to potvrdilo ili opovrglo. S druge strane, zapovjediti paralitičaru da ustane i hoda zahtijeva trenutni, empirijski dokaz iscjeliteljske moći.
Izlječivši bolesnika vidljivim čudom, Isus dokazuje da uistinu posjeduje i onaj nevidljivi autoritet opraštanja grijeha. Time demonstrira da Njegova moć nije ograničena samo na fizičku sferu, već da On posjeduje božanski prerogativ koji pripada isključivo Bogu, donoseći čovjeku cjelovito duhovno i tjelesno iscjeljenje.