Luka 5,21 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I počeše raspravljati ti pismoznanci i ti farizeji govoreći: Tko je ovaj koji govori hule? Tko može grijehe oprostiti ako ne jedini taj Bog?"

1. počeše raspravljati Izvornik: ἤρξαντο διαλογίζεσθαι [ērxanto dialogizesthai] Gramatika: Glagol ἤρξαντο je u aoristu medija, 3. lice množine, i označava trenutak otpočinjanja radnje u vlastitom interesu, dok je διαλογίζεσθαι sadašnji infinitiv u mediju/pasivu, što opisuje trajnu, unutarnju radnju vaganja argumenata. Značenje: Glagol διαλογίζομαι znači voditi unutarnji dijalog, razmatrati sa svih strana i preispitivati. Ovdje označava početak hladnog, kritičkog i sumnjičavog rezoniranja vjerskih autoriteta nad Isusovim postupkom.

2. pismoznanci Izvornik: οἱ γραμματεῖς [hoi grammateis] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom, koji ih označava kao prepoznatljivu, službenu skupinu. Značenje: Naziv potječe od riječi γράμμα (slovo, pismo). To su bili profesionalni tumači i pravnici Mojsijeva zakona čiji je zadatak bio budno čuvati pravovjerje i teološku preciznost.

3. ovaj koji govori hule Izvornik: οὗτος ὃς λαλεῖ βλασφημίας [houtos hos lalei blasphēmias] Gramatika: Pokazna zamjenica οὗτος (ovaj) u nominativu jednine često nosi ton distanciranja ili prezira. Glagol λαλεῖ je u prezentu indikativa aktiva, a imenica βλασφημίας u akuzativu množine ženskog roda. Značenje: Riječ βλασφημία označava govor koji nanosi štetu ugledu ili časti, a u religijskom smislu drsko prisvajanje Božjih prerogativa. Množina naglašava težinu prijestupa koji mu pripisuju, jer Isusovu izjavu vide kao izravan napad na Božje veličanstvo.

4. grijehe oprostiti Izvornik: ἁμαρτίας ἀφεῖναι [hamartias apheinai] Gramatika: Imenica ἁμαρτίας je u akuzativu množine bez člana, čime se naglašava pojam grijeha kao takvog, a ἀφεῖναι je aoristni infinitiv aktiva koji označava potpuno i konačno izvršenje radnje. Značenje: Glagol ἀφίημι doslovno znači 'otpustiti', 'poslati od sebe' ili 'poništiti dug', dok ἁμαρτία izvorno znači 'promašiti cilj'. Oprostiti grijehe u ovom smislu znači neopozivo otpustiti krivnju i dug pred Bogom.

5. ako ne jedini taj Bog Izvornik: εἰ μὴ μόνος ὁ θεός [ei mē monos ho theos] Gramatika: Pogodbena čestica εἰ s niječnicom μή tvori izuzetak ('osim', 'ako ne'). Pridjev μόνος (jedini, sam) u nominativu stoji u predikatnom položaju uz imenicu ὁ θεός s određenim članom. Značenje: Teološka premisa pismoznanaca i farizeja potpuno je točna prema Starom zavjetu: budući da je svaki grijeh u konačnici uvreda samome Bogu, samo Bog ima suvereno pravo otpustiti ga. Njihova pogreška nije u definiciji Božje vlasti, nego u neprepoznavanju tko stoji pred njima. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (od aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi perishaya (hebrejski perushim), od glagolskog korijena parash koji znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i onih koji ne drže Zakon u potpunosti.

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (5:21) predstavlja ključni kristološki trenutak u kojem se Isusov autoritet izravno suočava s teološkim okvirom tadašnjih vjerskih vođa. Njihovo pitanje je potpuno logično unutar strogog starozavjetnog monoteizma: oprost grijeha u apsolutnom smislu pripada isključivo i samo Bogu, a svako prisvajanje te moći od strane čovjeka predstavlja najteži oblik bogohuljenja.

Time evanđelist neizravno, kroz usta Isusovih protivnika, postavlja temeljno pitanje Njegovog identiteta. Umjesto da zaniječe njihovu teološku premisu da samo Bog oprašta grijehe, Isus u nastavku narativa (čudom iscjeljenja paralitičara koje služi kao vidljivi dokaz) potvrđuje da On uistinu posjeduje taj isti božanski autoritet na zemlji, jasno objavljujući time svoju božansku prirodu i mesijansko poslanje.