I vidjevši vjeru njihovu, reče: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi tvoji."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I vidjevši vjeru njihovu, reče: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi tvoji."
I počeše raspravljati pismoznanci i farizeji govoreći: "Tko je ovaj koji govori hule? Tko može grijehe otpustiti doli jedini Bog?"
Spoznajući pak Isus njihova raspravljanja, odgovori i reče im: "Što raspravljate u srcima svojim?
Što je lakše, reći: 'Otpušteni su ti grijesi tvoji', ili reći: 'Ustani i hodaj'?
Ali da znate da Sin Čovječji ima Vlast na zemlji otpuštati grijehe" – reče oduzetomu: "Tebi govorim, ustani, podigni svoju posteljicu i idi u kuću svoju!"
Spoznajući pak Isus njihova raspravljanja, odgovori i reče im: "Što raspravljate u srcima svojim?
A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: šta mislite u srcima svojijem?
Ἐπιγνοὺς δὲ ὁ Ἰησοῦς τοὺς διαλογισμοὺς αὐτῶν ἀποκριθεὶς εἶπεν πρὸς αὐτούς· τί διαλογίζεσθε ἐν ταῖς καρδίαις ὑμῶν;
Epignous de ho Iēsous tous dialogismous autōn apokritheis eipen pros autous ti dialogizesthe en tais kardiais humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Spoznajući pak taj Isus ta raspravljanja njihova odgovorivši reče prema njima: Što raspravljate u tim srcima vašim?"
1. Spoznajući pak Izvornik: Ἐπιγνοὺς δὲ [Epignous de] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda od glagola ἐπιγινώσκω, koji izriče radnju prethodnu ili istovremenu glavnom glagolu 'reče'. Veznik δέ označava blagu suprotnost ili prijelaz u pripovijedanju. Značenje: Prefiks ἐπί- pojačava osnovni glagol γινώσκω (znati, upoznati) te ἐπιγινώσκω označava temeljitu, točnu i prodornu spoznaju. Isus ne pogađa njihove misli po izrazu lica, nego božanskim uvidom izravno prodire u njihovu nutrinu.
2. ta raspravljanja njihova Izvornik: τοὺς διαλογισμοὺς αὐτῶν [tous dialogismous autōn] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu množine s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu množine koja označava pripadnost. Značenje: Imenica διαλογισμός označava misaoni proces, proračun ili unutarnju raspravu, a u Novom zavjetu često ima negativnu nijansu sumnjičavog mudrovanja i prigovaranja koje se protivi vjeri.
3. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasiva (s medijalnim, deponentnim značenjem) ἀποκριθείς u nominativu jednine uz glavni glagol εἶπεν u aoristu indikativa aktiva tvori tipičan semitizam za svečano uvođenje izravnog govora. Značenje: Iako pismoznanci i farizeji nisu ništa izgovorili naglas, tekst kaže da im Isus 'odgovara'. Time se pokazuje da su njihove neizgovorene misli pred njim jednako glasne i otvorene kao izgovorene riječi.
4. u tim srcima vašim Izvornik: ἐν ταῖς καρδίαις ὑμῶν [en tais kardiais humōn] Gramatika: Prijedlog ἐν s dativom množine ženskog roda (uz određeni član) označava mjesto u kojem se radnja odvija, praćeno posvojnim genitivom osobne zamjenice. Značenje: U biblijskoj antropologiji srce (καρδία) nije samo sjedište osjećaja, nego središte cjelokupne ljudske osobe: razuma, volje, misli i moralnih odluka. To što Isus poznaje što je u ljudskom srcu izravno ga potvrđuje u božanskom svojstvu, jer prema Starom zavjetu samo Bog ispituje srca. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (od heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prijevod je hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), sastavljenog od teofornog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša (yasha - spasiti, izbaviti).
Ovaj biblijski redak (Luka 5:22) snažno naglašava Isusovo sveznanje i Njegov božanski autoritet. Činjenica da On izravno odgovara na misli koje uopće nisu izgovorene naglas dokazuje Njegovu sposobnost pronicanja u najdublje i najskrivenije motive ljudskog srca. To je izrazito važno jer starozavjetna teologija takvo svojstvo pripisuje isključivo Bogu (npr. Jeremija 17:10).
Nadalje, Isusov pristup u ovoj situaciji nije tek pasivna demonstracija božanske moći, već snažan poziv na unutarnju transformaciju. Iznoseći njihove tajne osude na svjetlo, Isus svojim protivnicima pruža priliku da preispitaju vlastite stavove i suoče se s istinom. On time pomiče fokus religioznosti s izvanjskog, formalnog promatranja i osuđivanja na istinsku čistoću nutrine i autentičnost pred Bogom.