Početna ›

Luka 5,20 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Luka 5,18

I gle, ljudi nošahu na postelji čovjeka koji bijaše oduzet te ga tražahu unijeti i položiti pred Njega.

Luka 5,19

I ne našavši kuda bi ga unijeli zbog mnoštva, uziđoše na krov pa ga kroz crepove spustiše s posteljicom u sredinu pred Isusa.

Luka 5,20

I vidjevši vjeru njihovu, reče: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi tvoji."

Luka 5,21

I počeše raspravljati pismoznanci i farizeji govoreći: "Tko je ovaj koji govori hule? Tko može grijehe otpustiti doli jedini Bog?"

Luka 5,22

Spoznajući pak Isus njihova raspravljanja, odgovori i reče im: "Što raspravljate u srcima svojim?

Biblija

I vidjevši vjeru njihovu, reče: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi tvoji."

Daničić-Karadžić

I vidjevši vjeru njihovu reče mu: čovječe! opraštaju ti se grijesi tvoji.

Original

καὶ ἰδὼν τὴν πίστιν αὐτῶν εἶπεν αὐτῷ· ἄνθρωπε, ἀφέωνταί σοι αἱ ἁμαρτίαι σου.

Izgovor

kai idōn tēn pistin autōn eipen autō anthrōpe apheōntai soi hai hamartiai sou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i vidjevši tu vjeru njih reče čovječe, otpušteni su tebi ti grijesi tvoji."

Analiza

1. vidjevši tu vjeru njih Izvornik: ἰδὼν τὴν πίστιν αὐτῶν [idōn tēn pistin autōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda označava radnju koja prethodi govoru i ujedno mu je povod. Zamjenica 'njih' u genitivu množine pokazuje da se vjera pripisuje cijeloj skupini - i nositeljima i samom uzetomu. Značenje: Vjera ovdje nije tek unutarnji osjećaj, nego stvarnost koja postaje vidljiva kroz konkretna, požrtvovna djela. Isus u njihovu probijanju krova prepoznaje bezuvjetno pouzdanje u njegovu moć i na temelju te zajedničke, djelatne vjere daruje spasenje.

2. čovječe Izvornik: ἄνθρωπε [anthrōpe] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda. Dok Matej i Marko na ovom mjestu imaju topliji izraz 'dijete' (sinko), Luka koristi opći oblik obraćanja 'čovječe'. Značenje: Obraćanje s 'čovječe' u Lukinu evanđelju nije hladno ni udaljeno, nego naglašava univerzalnost i dostojanstvo ljudske osobe pred Bogom. Isus mu se obraća izravno kao čovjeku u njegovoj temeljnoj egzistencijalnoj potrebi za pomirenjem sa Stvoriteljem.

3. otpušteni su tebi Izvornik: ἀφέωνταί σοι [apheōntai soi] Gramatika: Glagol je u perfektu pasivnom indikativa, 3. lice množine (poseban dorski i jonski oblik perfekta od glagola ἀφίημι - 'pustiti od sebe, otpustiti'). Perfekt označava radnju koja je u ovom trenutku izvršena, a njezino stanje oproštenosti ostaje trajno; pasiv je ovdje takozvani 'božanski pasiv' (passivum divinum), gdje je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog. Značenje: Umjesto očekivanog tjelesnog izlječenja, Isus najprije rješava najdublju čovjekovu uzetost - njegovu odvojenost od Boga zbog grijeha. Upotrebom božanskog pasiva u perfektu Isus s punim autoritetom proglašava da je Bog čovjeku neopozivo oprostio grijehe, čime neizravno prisvaja božansku vlast.

4. ti grijesi tvoji Izvornik: αἱ ἁμαρτίαι σου [hai hamartiai sou] Gramatika: Imenica u nominativu množine ženskog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine, koja služi kao subjekt pasivnog glagola 'otpušteni su'. Riječ ἁμαρτία izvorno znači 'promašaj cilja'. Značenje: U biblijskom poimanju bolest i grijeh bili su duboko povezani kao znakovi narušenog poretka stvaranja, iako svaka pojedina bolest nije izravna kazna za osobni grijeh. Otpuštanjem grijeha Isus uklanja duhovni korijen ljudske patnje i pokazuje da je njegovo poslanje cjelovito spasenje čovjeka.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 5,20) duboko ilustrira neodvojivu povezanost vjere, zajedništva i božanskog milosrđa. Isus prvo prepoznaje djelatnu vjeru zajednice ('njihovu vjeru'), što pokazuje kako tuđe pouzdanje u Boga može posredovati milost za osobu u potrebi. Zapanjujuće je da Isusov prvi odgovor na fizičku paralizu nije tjelesno iscjeljenje, već duhovno oslobođenje (opraštanje grijeha).

Korištenjem glagola 'aphiemi' u perfektu pasivnom, Isus objavljuje trajno i potpuno otpuštanje krivnje (promašaja cilja), tretirajući duhovno stanje bolesnika kao primarni uzrok ljudske patnje. Stih sažima Kristov autoritet da na zemlji posreduje božanski oprost (kroz 'passivum divinum'), istovremeno naglašavajući da istinsko iscjeljenje počinje u dubini ljudskog bića, obnavljanjem iskonskog odnosa s Bogom.