I On mu zapovjedi da nikomu ne kaže: "Nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako odredi Mojsije, njima za svjedočanstvo."
Ali se još više širio glas o Njemu te se okupljahu velika mnoštva da Ga slušaju i da se liječe od svojih slabosti;
a On se povlačio u pustinje i molio.
I dogodi se jednog od onih dana, dok On poučavaše, da ondje sjeđahu farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svakog sela Galileje, Judeje i Jeruzalema; a Sila Gospodnja bijaše u Njemu da liječi.
I gle, ljudi nošahu na postelji čovjeka koji bijaše oduzet te ga tražahu unijeti i položiti pred Njega.
a On se povlačio u pustinje i molio.
A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu.
αὐτὸς δὲ ἦν ὑποχωρῶν ἐν ταῖς ἐρήμοις καὶ προσευχόμενος.¶
autos de ēn hupochōrōn en tais erēmois kai proseuchomenos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak bijaše povlačeći se u te pustinje i moleći se."
1. On pak Izvornik: αὐτὸς δὲ [autos de] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz suprotnu česticu. Budući da grčki glagol već u sebi sadrži lice, izričito navođenje zamjenice na samom početku rečenice stvara snažan kontrast prema mnoštvu iz prethodnog stiha. Značenje: Dok mnoštvo traži javnost i senzaciju, Isus čini suprotno. Ovaj izraz u Lukinu evanđelju redovito uvodi pogled u Isusovu najdublju osobnost i njegovu neovisnost o ljudskim očekivanjima i popularnosti.
2. bijaše povlačeći se ... i moleći se Izvornik: ἦν ὑποχωρῶν ... καὶ προσευχόμενος [ēn hupochōrōn ... kai proseuchomenos] Gramatika: Opisni (perifrastični) imperfekt sastavljen od pomoćnog glagola 'biti' u imperfektu (3. lice jednine) i dvaju participa prezenta u nominativu jednine muškog roda (prvi u aktivu, drugi u deponentnom mediju). Takva konstrukcija snažnije od običnog imperfekta ističe ustaljeni običaj, životni stil i trajno ponavljanje radnje. Značenje: Povlačenje u molitvu nije bio jednokratan bijeg od umora nakon izlječenja gubavca, nego trajni ritam Isusova života. Što je vanjski pritisak mnoštva bio veći, to se Isus više i redovitije povlačio u intimno zajedništvo s Ocem, odakle je crpio snagu i usmjerenje za svoje poslanje.
3. u te pustinje Izvornik: ἐν ταῖς ἐρήμοις [en tais erēmois] Gramatika: Prijedlog mjesta s dativom množine ženskog roda i određenim članom. Riječ je izvorno pridjev ('pust, nenastanjen') koji se u ženskom rodu osamostalio u imenicu jer se podrazumijeva riječ 'zemlja' ili 'kraj', a množina označava razna nenaseljena, samotna mjesta. Značenje: U Bibliji je pustinja mjesto kušnje, ali prije svega prostor neometanog susreta s Bogom, lišen buke i lažnih sigurnosti svijeta. Zanimljiv je obrat: dok je očišćeni gubavac iz osame vraćen u zajednicu, Isus sam dobrovoljno odlazi u osamu pustinje kako bi ostao u savršenoj poslušnosti Ocu.
Ovaj stih (Luka 5,16) oslikava Isusovu temeljnu životnu dinamiku: neprestanu izmjenu između aktivnog služenja ljudima i povlačenja u osamu radi intimnog zajedništva s Ocem. Gramatička konstrukcija perifrastičnog imperfekta (ἦν + participi) jasno dokazuje da to Isusovo povlačenje nije bio tek povremeni bijeg od umora, već njegova stalna navika, način života i glavni izvor iz kojeg je crpio snagu za svoje javno poslanje.
Teološki gledano, stih nudi duboku pouku o prirodi duhovnog života. Pusta mjesta ('eremos') ovdje ne predstavljaju izolaciju od odgovornosti, već prostor oslobođen buke i ljudskih zahtjeva, gdje se istinski osluškuje Božja volja. Isus nam svojim primjerom pokazuje da je nemoguće održati autentično i dugotrajno javno djelovanje bez neprekidnog, skrivenog života molitve.