A kad je zalazilo sunce, svi koji imahu bolesnike od različitih bolesti dovedoše ih k Njemu; a On je, polažući ruke na svakoga pojedinoga od njih, liječio ih.
A kad je zalazilo sunce, svi koji imahu bolesnike od različitih bolesti dovedoše ih k Njemu; a On je, polažući ruke na svakoga pojedinoga od njih, liječio ih.
A izlažahu i demoni iz mnogih vičući i govoreći: "Ti si Sin Božji!" I prijeteći im, ne dopuštaše im govoriti jer znadijahu da je On Krist.
A kad osvanu dan, iziđe i pođe na pusto mjesto; i mnoštva Ga tražahu te dođoše sve do Njega i zadržavahu Ga da ne ode od njih.
A On im reče: "I drugim gradovima trebam navijestiti Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjemu jer sam na to poslan."
I propovijedaše po sinagogama Judeje.
A kad osvanu dan, iziđe i pođe na pusto mjesto; i mnoštva Ga tražahu te dođoše sve do Njega i zadržavahu Ga da ne ode od njih.
A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i dođe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih.
Γενομένης δὲ ἡμέρας ἐξελθὼν ἐπορεύθη εἰς ἔρημον τόπον, καὶ οἱ ὄχλοι ἐπεζήτουν αὐτὸν καὶ ἦλθον ἕως αὐτοῦ καὶ κατεῖχον αὐτὸν τοῦ μὴ πορεύεσθαι ἀπ᾽ αὐτῶν.
Genomenēs de hēmeras exelthōn eporeuthē eis erēmon topon kai hoi ochloi epezētoun auton kai ēlthon he'ōs autou kai kateichon auton tou mē poreuesthai ap᾽ autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nastavši pak dan izašavši pođe u pusto mjesto, i ta mnoštva tražahu njega i dođoše sve do njega i zadržavahu njega toga ne odlaziti od njih."
1. Nastavši pak dan Izvornik: Γενομένης δὲ ἡμέρας [Genomenēs de hēmeras] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od participa aorista u ženskom rodu i imenice u genitivu jednine. Izražava vremensku okolnost koja je prethodila radnji glavnog glagola. Značenje: Označava prijelaz iz burne večeri pune ozdravljenja i egzorcizama u mir praskozorja, kada Isus traži osamu.
2. izašavši pođe u pusto mjesto Izvornik: ἐξελθὼν ἐπορεύθη εἰς ἔρημον τόπον [exelthōn eporeuthē eis erēmon topon] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda prethodi glavnom glagolu u aoristu pasivnom (s deponentnim, aktivnim značenjem). Oba aorista označavaju odlučnu, zaokruženu radnju. Značenje: 'Pusto mjesto' u evanđeljima nije nužno pješčana pustinja, nego nenaseljen, miran predio izvan grada koji služi kao prostor duhovne sabranosti i molitve Ocu.
3. tražahu njega Izvornik: ἐπεζήτουν αὐτὸν [epezētoun auton] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, pojačan prijedložnim prefiksom 'epi-'. Imperfekt opisuje uporno, dugotrajno traganje u prošlosti. Značenje: Prefiks pojačava osnovni glagol traženja i ukazuje na intenzivnu potragu mnoštva koje je po svaku cijenu željelo pronaći Isusa i zadržati njegove čudotvorne darove u svom gradu.
4. zadržavahu njega Izvornik: κατεῖχον αὐτὸν [kateichon auton] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine. Ovdje riječ o konativnom imperfektu, koji izražava pokušaj ili nastojanje da se radnja izvrši ('pokušavahu ga zadržati'). Značenje: Mnoštvo želi prisvojiti Isusa za sebe i lokalizirati njegovo djelovanje samo na svoje mjesto, čemu će se Isus u idućem stihu odlučno usprotiviti.
5. toga ne odlaziti od njih Izvornik: τοῦ μὴ πορεύεσθαι ἀπ᾽ αὐτῶν [tou mē poreuesthai ap᾽ autōn] Gramatika: Poimeničeni infinitiv prezenta s određenim članom u genitivu srednjeg roda i niječnom česticom. Ova konstrukcija u novozavjetnom grčkom izražava namjeru ili svrhu ('da ne ode'). Značenje: Prezent infinitiva naglašava trajni odlazak ili putovanje dalje; ljudi ga nastoje spriječiti da nastavi svoj put prema drugim mjestima.
Ovaj stih (Luka 4,42) snažno oslikava tenziju između Isusovog božanskog poslanja i ljudskih očekivanja. Nakon noći ispunjene iscjeljenjima u Kafarnaumu, Isus traži osamu u pustom mjestu kako bi se duhovno obnovio, no mnoštvo ga uporno traži sa željom da ga zadrži za sebe. Upotreba nesvršenih glagola (imperfekta) u opisu mnoštva ukazuje na njihovu veliku upornost i snažnu potrebu za posjedovanjem njegovih čudesnih djela.
S druge strane, Isus se ne daje sputati ni ograničiti tuđim očekivanjima i potrebama. Njegov odlazak iz grada nije puki bijeg, već nužan korak u ispunjavanju šire misije. On odbija biti ekskluzivni iscjelitelj samo jedne zajednice, pokazujući da se poruka evanđelja mora širiti dalje. Stih nas uči važnosti povremenog povlačenja u tišinu radi spoznaje Božje volje, unatoč snažnim pritiscima i naizgled opravdanim zahtjevima okoline.