I nasta zaprepaštenje u svima te razgovarahu među sobom govoreći: "Kakva je ovo Riječ da Vlašću i Silom zapovijeda nečistim duhovima te izlaze?"
I širaše se glas o Njemu u svako mjesto okolice.
Ustavši pak iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A punica Šimunova bijaše obuzeta velikom groznicom i zamoliše Ga za nju.
I stavši nad nju, zaprijeti groznici i ona je ostavi; a ona odmah ustade i posluživaše im.
A kad je zalazilo sunce, svi koji imahu bolesnike od različitih bolesti dovedoše ih k Njemu; a On je, polažući ruke na svakoga pojedinoga od njih, liječio ih.
Ustavši pak iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A punica Šimunova bijaše obuzeta velikom groznicom i zamoliše Ga za nju.
Ustavši pak iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.
Ἀναστὰς δὲ ἀπὸ τῆς συναγωγῆς εἰσῆλθεν εἰς τὴν οἰκίαν Σίμωνος. ἡ πενθερὰ δὲ τοῦ Σίμωνος ἦν συνεχομένη πυρετῷ μεγάλῳ, καὶ ἠρώτησαν αὐτὸν περὶ αὐτῆς.
Anastas de apo tēs sunagōgēs eisēlthen eis tēn oikian Simōnos hē penthera de tou Simōnos ēn sunechomenē puretō megalō kai ērōtēsan auton peri autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ustavši pak iz sinagoge uđe u kuću Šimunovu. Punica pak Šimunova bijaše obuzeta groznicom velikom, i zamoliše ga za nju."
1. Ustavši Izvornik: Ἀναστὰς [Anastas] Gramatika: Particip aorista aktiva, nominativ jednine muškog roda. Kao priložni particip aorista izriče radnju koja prethodi glavnom glagolu ('uđe') i uvodi promjenu mjesta i scene. Značenje: Doslovno 'podigavši se', što je tipičan semitski idiom za pokretanje na novu radnju ili odlazak s mjesta na kojem se dotad sjedilo i poučavalo.
2. uđe Izvornik: εἰσῆλθεν [eisēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist ovdje bilježi jednokratnu, zaokruženu radnju prelaska u novi prostor. Značenje: Označava prelazak iz javnog bogoslužnog prostora sinagoge u intimni, obiteljski prostor doma, gdje se Isusova spasiteljska moć jednako očituje.
3. bijaše obuzeta Izvornik: ἦν συνεχομένη [ēn sunechomenē] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od imperfekta glagola 'biti' (3. lice jednine) i participa prezenta pasiva u nominativu jednine ženskog roda. Ovakav spoj u grčkom jeziku snažno naglašava trajno stanje u kojem se subjekt nalazi. Značenje: Glagol 'synechō' doslovno znači 'stisnuti zajedno, držati u obruču, zarobiti'. Slika je iznimno slikovita: groznica ženu drži čvrsto stisnutu poput tamničara, u stanju neprekidne nemoći.
4. groznicom velikom Izvornik: πυρετῷ μεγάλῳ [puretō megalō] Gramatika: Imenica i pridjev muškog roda u dativu jednine. Dativ ovdje ima funkciju sredstva ili uzroka uz pasivni particip ('držana čime'). Značenje: Imenica 'pyretos' potječe od riječi 'pyr' (vatra) i označava ognjicu, dok dodatak 'velika' odražava antičku medicinsku podjelu groznica na 'male' i 'velike' (visoke, po život opasne), što je zapažanje svojstveno Luki kao liječniku.
5. zamoliše Izvornik: ἠρώτησαν [ērōtēsan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine. Aorist izražava konkretan čin obraćanja ukućana Isusu. Značenje: U klasičnom grčkom ovaj glagol znači 'pitati', no u novozavjetnom grčkom (pod utjecajem semitskog jezika) redovito poprima značenje 'zamoliti, posredovati'. Ukućani svojom zagovornom molitvom donose bolesnicu pred Isusa. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן Šim'on) / Simōn] (osoba) Znači: Onaj koji čuje / Bog je uslišao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena 'šama' (čuti, slušati, uslišati). U grčkom se jeziku poklopilo s izvornim grčkim imenom Simōn (od 'simos', tupastog nosa), zbog čega je bilo česta prilagodba među Židovima. Promjena imena: Isus mu daje novo ime Petar (grč. Πέτρος, aram. Κηφᾶς Kefa), što znači 'Stijena', označavajući njegovu ulogu u Crkvi.
Ovaj stih (Luka 4,38) slikovito prikazuje Isusov prijelaz iz javne službe u sinagogi u privatnu, intimnu sferu obiteljskog doma, čime se Božja milost spušta s razine mnoštva direktno na pojedinca u potrebi. Lukina upotreba preciznih, gotovo kliničkih medicinskih termina (poput 'velika groznica' i glagola koji označava 'stisnutost' bolešću) naglašava ozbiljnost i životnu ugroženost Šimunove punice, pripremajući tako teren za veličanstvenost čuda koje će uslijediti.
Nadalje, stih nosi iznimno snažnu poruku o važnosti crkvenog zajedništva i zagovorne molitve. Ukućani ne ostaju pasivni, već aktivno posreduju za bolesnicu 'moleći njega za nju'. Njihov čin pokazuje duboku vjeru i povjerenje u Isusov autoritet nad bolešću, autoritet koji su upravo svjedočili tijekom njegovog oslobađanja opsjednutoga u sinagogi.