"Ah, što mi imamo s Tobom, Isuse Nazarećanine? Dođe li pogubiti nas? Znam Te tko si: Svetac Božji!"
"Ah, što mi imamo s Tobom, Isuse Nazarećanine? Dođe li pogubiti nas? Znam Te tko si: Svetac Božji!"
I zaprijeti mu Isus govoreći: "Umukni i iziđi iz njega!" I bacivši ga u sredinu, demon iziđe iz njega ništa mu ne naudivši.
I nasta zaprepaštenje u svima te razgovarahu među sobom govoreći: "Kakva je ovo Riječ da Vlašću i Silom zapovijeda nečistim duhovima te izlaze?"
I širaše se glas o Njemu u svako mjesto okolice.
Ustavši pak iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A punica Šimunova bijaše obuzeta velikom groznicom i zamoliše Ga za nju.
I nasta zaprepaštenje u svima te razgovarahu među sobom govoreći: "Kakva je ovo Riječ da Vlašću i Silom zapovijeda nečistim duhovima te izlaze?"
I u sve uđe strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da vlašću i silom zapovijeda nečistijem duhovima, i izlaze?
καὶ ἐγένετο θάμβος ἐπὶ πάντας, καὶ συνελάλουν πρὸς ἀλλήλους λέγοντες· τίς ὁ λόγος οὗτος ὅτι ἐν ἐξουσίᾳ καὶ δυνάμει ἐπιτάσσει τοῖς ἀκαθάρτοις πνεύμασιν, καὶ ἐξέρχονται;¶
kai egeneto thambos epi pantas kai sunelaloun pros allēlous legontes tis ho logos houtos hoti en exousia kai dunamei epitassei tois akathartois pneumasin kai exerchontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nasta zaprepaštenje na sve, i suzborahu prema jednima drugima govoreći: Koja (je) (ta) riječ ova da u vlasti i sili zapovijeda (tim) nečistim duhovima, i izlaze?"
1. nasta zaprepaštenje na sve Izvornik: ἐγένετο θάμβος ἐπὶ πάντας [egeneto thambos epi pantas] Gramatika: Glagol u drugom aoristu medija (deponentni), indikativ, 3. lice jednine, sa subjektom 'zaprepaštenje' u nominativu jednine srednjeg roda i prijedlogom 'epi' s akuzativom množine muškog roda. Konstrukcija 'postati na nekoga' s akuzativom slikovito prikazuje kako se strahopoštovanje spušta i obuzima sve prisutne. Značenje: Imenica 'thambos' (koju u Novom zavjetu koristi isključivo Luka) označava mješavinu dubokog čuđenja, zapanjenosti i svetog straha pred očitovanjem božanske prisutnosti koja nadilazi ljudsko iskustvo.
2. suzborahu Izvornik: συνελάλουν [sunelaloun] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Za razliku od prethodnog aorista ('nasta'), imperfekt ovdje opisuje živahan, trajan i uzbuđen razgovor koji se razvio među prisutnima nakon čuda. Značenje: Složenica od prijedloga 'syn' (zajedno) i glagola 'laleō' (govoriti) dočarava žamor mnoštva koje zajednički pokušava protumačiti ono čemu je upravo svjedočilo.
3. Koja (je) (ta) riječ ova Izvornik: τίς ὁ λόγος οὗτος [tis ho logos houtos] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, imenica s određenim članom i pokazna zamjenica u istom padežu, uz ispuštenu sponu 'je'. Upitna zamjenica 'tis' ovdje ima kvalitativno značenje: 'kakva je to riječ?'. Značenje: Pojam 'logos' ovdje povezuje Isusovo poučavanje iz 32. stiha s njegovom izvršnom zapovijedi iz 35. stiha. U biblijskom shvaćanju Božja riječ nije puki govor, nego stvarateljska i djelatna zbilja koja ono što izriče ujedno i ostvaruje.
4. u vlasti i sili Izvornik: ἐν ἐξουσίᾳ καὶ δυνάμει [en exousia kai dunamei] Gramatika: Prijedlog 'en' s dvjema imenicama u dativu jednine ženskog roda povezanima veznikom. Prijedlog 'u' ovdje označava sferu djelovanja i sredstvo kojim se zapovijed izvršava. Značenje: Luka spaja dva ključna pojma: 'exousia' je zakonita vlast, pravo i punomoć zapovijedanja (koja izvire iz Isusova sinovskog odnosa s Bogom), dok je 'dynamis' djelatna, izvršna moć i snaga kojom se ta vlast sprovodi u djelo nad duhovnim svijetom.
5. zapovijeda ... i izlaze Izvornik: ἐπιτάσσει ... καὶ ἐξέρχονται [epitassei ... kai exerchontai] Gramatika: Oba glagola su u prezentu indikativa (3. lice jednine aktivnog i 3. lice množine deponentnog glagola). Prezent ovdje ne označava samo pojedinačni događaj, nego trajnu značajku i načelo Isusova djelovanja. Značenje: Kratka povezanost zapovijedi i neposrednog učinka ('zapovijeda – i izlaze') ističe apsolutnu pokornost nečistih duhova: pred Isusovom vlašću i silom ne postoji nikakav otpor ni odgoda.
Ovaj stih (Luka 4,36) služi kao iznimno snažna objava apsolutnog suvereniteta i božanskog autoriteta Isusa Krista. Nasuprot praksi tadašnjih židovskih egzorcista koji su koristili duge rituale, magične formule i zazivanje raznih imena, Isus koristi isključivo Svoju vlastitu riječ ('logos'). Ta Njegova riječ inherentno posjeduje i legitimno pravo ('exousia') i nadnaravnu, opipljivu silu ('dynamis') kojoj se ništa ne može usprotiviti.
Zapanjenost ('thambos') naroda naglašava prijelomni trenutak u povijesti: očitovanje Kraljevstva Božjega na zemlji. Sile kaosa, tame i nečistoće prisiljene su na trenutnu, potpunu i bezuvjetnu pokornost Kristovoj naredbi. Njegova zapovijed ne ostavlja nikakav prostor za pregovaranje, čime se Isus nepobitno očituje kao vrhovni Gospodar i Pobjednik nad svim duhovnim stvarnostima.