Početna ›

Luka 4,34 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Luka 4,32

i bijahu zaprepašteni Njegovim naukom jer Riječ Njegova bijaše s Vlašću.

Luka 4,33

A u sinagogi bijaše čovjek koji je imao duha nečistoga demona, i povika snažnim glasom:

Luka 4,34

"Ah, što mi imamo s Tobom, Isuse Nazarećanine? Dođe li pogubiti nas? Znam Te tko si: Svetac Božji!"

Luka 4,35

I zaprijeti mu Isus govoreći: "Umukni i iziđi iz njega!" I bacivši ga u sredinu, demon iziđe iz njega ništa mu ne naudivši.

Luka 4,36

I nasta zaprepaštenje u svima te razgovarahu među sobom govoreći: "Kakva je ovo Riječ da Vlašću i Silom zapovijeda nečistim duhovima te izlaze?"

Biblija

"Ah, što mi imamo s Tobom, Isuse Nazarećanine? Dođe li pogubiti nas? Znam Te tko si: Svetac Božji!"

Daničić-Karadžić

Govoreći: prođi se, šta je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.

Original

λέγων ἔα, τί ἡμῖν καὶ σοί, Ἰησοῦ Ναζαρηνέ; ἦλθες ἀπολέσαι ἡμᾶς; οἶδά σε τίς εἶ, ὁ ἅγιος τοῦ θεοῦ.

Izgovor

legōn ea ti hēmin kai soi Iēsou Nazarēne ēlthes apolesai hēmas oida se tis ei ho hagios tou theou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ah, što nama i tebi, Isuse Nazarećanine? Dođe (li) pogubiti nas? Znam te tko jesi, Sveti (onaj) Boga."

Analiza

1. Ah Izvornik: ἔα [ea] Gramatika: Uzvik negodovanja, čuđenja ili straha (interjekcija); može se shvatiti i kao okamenjeni imperativ prezenta glagola 'eaō' (pustiti, ostaviti na miru). Značenje: Izražava nagli trzaj bijesa i užasa pred neočekivanom prijetnjom. Ako se čita u svom izvornom glagolskom korijenu ('Pusti!'), već u prvoj riječi sažima zahtjev demona da ga Isus ostavi na miru.

2. što nama i tebi Izvornik: τί ἡμῖν καὶ σοί [ti hēmin kai soi] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda uz osobne zamjenice u dativu množine (1. lice) i jednine (2. lice), s ispuštenim glagolom 'biti' (elipsa). Doslovno: 'Što (je zajedničko) nama i tebi?' Značenje: Doslovni prijenos klasičnog semitskog idioma (heb. 'ma-llanu valakh') kojim se odbija svako miješanje i poriče postojanje zajedničke točke ili odnosa. Demon govori u množini ('nama'), čime nastupa kao predstavnik čitavog kraljevstva tame koje se osjeća ugroženim Isusovim dolaskom.

3. Dođe (li) pogubiti Izvornik: ἦλθες ἀπολέσαι [ēlthes apolesai] Gramatika: Glagol 'doći' u aoristu aktivnom, indikativ, 2. lice jednine, praćen infinitivom aorista aktivnog glagola 'pogubiti/uništiti'. Infinitiv aorista ovdje izriče svrhu dolaska (finalni infinitiv) usmjerenu na cjelovito izvršenje radnje. Značenje: Rečenica se može čitati kao uplašeno pitanje ili kao prkosna tvrdnja. Glagol 'apollymi' u eshatološkom rječniku označava konačnu propast i lišavanje moći, čime zloduh nehotice svjedoči da je svrha Isusova utjelovljenja razaranje đavolskih djela.

4. Znam te tko jesi Izvornik: οἶδά σε τίς εἶ [oida se tis ei] Gramatika: Glagol 'oida' je po obliku perfekt, ali s prezentskim značenjem ('znam'), u 1. licu jednine. Osobna zamjenica 'te' (akuzativ) stoji kao izravni objekt glavnog glagola, dok je subjekt zavisno-upitne rečenice ('tko jesi') unaprijed izvučen u glavni dio rečenice (gramatička prolepsa). Značenje: Prijelaz s množine ('nas') na jedninu ('znam') pokazuje da sada progovara sam pojedinačni duh koji je u čovjeku. Za razliku od iskustvenog spoznavanja, glagol 'oida' označava neposredan, intuitivan uvid: duhovni svijet odmah prepoznaje Isusov pravi identitet koji je ljudima još skriven.

5. Sveti (onaj) Boga Izvornik: ὁ ἅγιος τοῦ θεοῦ [ho hagios tou theou] Gramatika: Poimeničeni pridjev 'svet' u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, koji stoji u apoziciji prema zavisnoj rečenici 'tko jesi'. Imenica 'Boga' je u genitivu jednine s članom, označavajući pripadnost i izvor posvećenja. Značenje: Ovaj mesijanski naslov u izravnoj je suprotnosti s naravi 'nečistog duha' iz prethodnog stiha: Isus je onaj koji je potpuno odvojen od zla i posvećen Bogu. U svijetu drevnog egzorcizma izgovaranje nečijeg točnog imena i naslova služilo je kao pokušaj stjecanja duhovne premoći i obrane, no pred Isusom to ostaje nemoćno priznanje njegove vrhovne vlasti. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik imena Jošua (Yehoshua), složenog od teofornog elementa 'Yahu' (Jahve) i glagolskog korijena 'yasha' (spasiti, izbaviti). U ovom stihu pojavljuje se u vokativu ('Ἰησοῦ').

- Nazarećanin [Ναζαρηνός / Nazarēnos] (narod) Znači: stanovnik Nazareta (od heb. 'netzer' – izdanak, mladica) Tvorba: Etnik (pridjev podrijetla) u vokativu jednine ('Ναζαρηνέ') izveden iz imena galilejskog grada Nazareta (grč. Ναζαρέθ), čije se ime povezuje s hebrejskom imenicom 'netzer' (izdanak, mladica).

Zaključak

Ovaj stih (izvješća iz Marka 1:24 i Luke 4:34) donosi jedan od najranijih kristoloških sažetaka u Evanđeljima, fascinantno izrečen iz usta nečistog duha. Dok običnim ljudima oko njega još uvijek nije potpuno jasno tko je Isus i koja je Njegova misija, sile tame posjeduju savršenu duhovnu detekciju Njegovog božanskog identiteta.

Demoni izražavaju duboki, egzistencijalni strah jer ispravno prepoznaju da fizička prisutnost Isusa – 'Sveca Božjeg' – automatski znači početak njihove konačne propasti. Tekst majstorski prikazuje nepomirljivi sukob dvaju kraljevstava i objavljuje apsolutnu Isusovu nadmoć nad svim silama zla.