A u sinagogi bijaše čovjek koji je imao duha nečistoga demona, i povika snažnim glasom:
A u sinagogi bijaše čovjek koji je imao duha nečistoga demona, i povika snažnim glasom:
"Ah, što mi imamo s Tobom, Isuse Nazarećanine? Dođe li pogubiti nas? Znam Te tko si: Svetac Božji!"
I zaprijeti mu Isus govoreći: "Umukni i iziđi iz njega!" I bacivši ga u sredinu, demon iziđe iz njega ništa mu ne naudivši.
I nasta zaprepaštenje u svima te razgovarahu među sobom govoreći: "Kakva je ovo Riječ da Vlašću i Silom zapovijeda nečistim duhovima te izlaze?"
I širaše se glas o Njemu u svako mjesto okolice.
I zaprijeti mu Isus govoreći: "Umukni i iziđi iz njega!" I bacivši ga u sredinu, demon iziđe iz njega ništa mu ne naudivši.
I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo na srijedu, iziđe iz njega, i nimalo mu ne naudi.
καὶ ἐπετίμησεν αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς λέγων· φιμώθητι καὶ ἔξελθε ἀπ᾽ αὐτοῦ. καὶ ῥῖψαν αὐτὸν τὸ δαιμόνιον εἰς τὸ μέσον ἐξῆλθεν ἀπ᾽ αὐτοῦ μηδὲν βλάψαν αὐτόν.
kai epetimēsen autō ho Iēsous legōn phimōthēti kai exelthe ap᾽ autou kai rhipsan auton to daimonion eis to meson exēlthen ap᾽ autou mēden blapsan auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zaprijeti mu (taj) Isus govoreći: Zaveži i iziđi od njega. I bacivši ga (taj) demon u (tu) sredinu iziđe od njega ništa naudivši mu."
1. zaprijeti Izvornik: ἐπετίμησεν [epetimēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, koji traži objekt u dativu ('mu'). Aorist označava odlučnu, autoritativnu i trenutačnu radnju. Značenje: Grčki glagol 'epitimaō' u Septuaginti prevodi hebrejski glagol 'ga'ar' – božansku prijetnju i ukorenje kojim Bog svojom riječju kroti kaos, mora i neprijateljske sile. Isus ne koristi nikakve obrede ni zaklinjanja, nego nastupa s božanskom vlašću koja jednim prijekorom podvrgava zle sile.
2. Zaveži Izvornik: φιμώθητι [phimōthēti] Gramatika: Imperativ aorista pasivnog, 2. lice jednine. Aorist u zapovjednom načinu traži trenutačno i potpuno izvršenje radnje, a pasiv naglašava da je riječ o prisilnom stanju ušutkanosti koje mu se nameće izvana. Značenje: Glagol 'phimoō' doslovno znači 'staviti brnjicu' ili 'zavezati gubicu' (od 'phimos' – brnjica). Isus odbija prihvatiti svjedočanstvo o svom mesijanskom identitetu iz usta nečistoga duha te ga slikovito i snažno ušutkava poput divlje zvijeri.
3. iziđi Izvornik: ἔξελθε [exelthe] Gramatika: Imperativ drugog aorista aktivnog, 2. lice jednine. Ponovno aorist označava jednokratnu, neopozivu zapovijed koja ne dopušta odgodu. Značenje: Kratka i izravna zapovijed oslobođenja pokazuje da je Isusova riječ izvršna: on ne pregovara sa zlom, nego zapovijeda trenutačni prekid opsjednutosti.
4. bacivši ga ... u (tu) sredinu Izvornik: ῥῖψαν αὐτὸν ... εἰς τὸ μέσον [rhipsan auton ... eis to meson] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine srednjeg roda (slaže se s imenicom 'demon'), koji izražava radnju prethodnu glavnom glagolu 'iziđe'. Prijedložni izraz 'u sredinu' s članom u akuzativu označava smjer kretanja pred očima cijelog skupa. Značenje: Posljednji grč i trzaj kojim demon baca čovjeka na tlo pred svima u sinagogi vidljiv je dokaz stvarnosti duhovne borbe, ali i nemoćnog bijesa sile koja mora napustiti svoju žrtvu.
5. ništa naudivši mu Izvornik: μηδὲν βλάψαν αὐτόν [mēden blapsan auton] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine srednjeg roda ('naudivši') uz zanijekanu zamjenicu 'ništa' u akuzativu obzira ('ni u čemu'). Upotreba subjektivne negacije 'mēden' (umjesto 'ouden') tipična je uz participe i ističe okolnost pod kojom se izlazak dogodio. Značenje: Glagol 'blaptō' (nanijeti štetu, ozlijediti) pripada medicinskom rječniku, a ovu pojedinost donosi jedino evanđelist Luka, liječnik po zvanju (usp. Mk 1,26). Unatoč silovitom bacanju na tlo, Isusova vlast u potpunosti štiti čovjekov život i zdravlje od uništenja koje je demon želio. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), skraćeno od Jošua (Yehoshua), složenog od teofornog elementa 'Yahu' (Jahve) i glagolskog korijena 'yasha' (spasiti).
Ovaj stih (Luka 4,35) izvanredno demonstrira Isusov apsolutni suverenitet i autoritet nad duhovnim svijetom. Njegova Riječ je djelotvorna i dovoljna da pokori i najagresivnije demonske sile, koje ju moraju poslušati bez odlaganja i bez ikakvog otpora. Demon je ušutkan i protjeran isključivo božanskim autoritetom, oslanjajući se samo na silu izgovorene zapovijedi.
Osim Isusove moći oslobađanja, stih snažno naglašava i Njegovu potpunu zaštitu. Unatoč demonskom pokušaju da fizički naudi čovjeku (bacivši ga u sredinu), demon biva u potpunosti neutraliziran i izlazi ne nanijevši mu apsolutno nikakvu štetu. To potvrđuje da Isusova prisutnost ne donosi samo puko oslobođenje od zla, već i savršen mir te apsolutnu sigurnost za one koje On izbavlja.