I mnogi gubavci bijahu u Izraelu za proroka Elizeja; i nijedan od njih ne bi očišćen doli Naaman Sirac."
I mnogi gubavci bijahu u Izraelu za proroka Elizeja; i nijedan od njih ne bi očišćen doli Naaman Sirac."
I svi se u sinagogi ispuniše gnjevom slušajući to;
i ustadoše, izbaciše Ga van iz grada te Ga odvedoše do ruba gore na kojoj bijaše sazidan njihov grad, da Ga strmoglave.
No On, prošavši posred njih, odlazaše.
I siđe u Kafarnaum, grad galilejski, i poučavaše ih subotama;
i ustadoše, izbaciše Ga van iz grada te Ga odvedoše do ruba gore na kojoj bijaše sazidan njihov grad, da Ga strmoglave.
I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.
καὶ ἀναστάντες ἐξέβαλον αὐτὸν ἔξω τῆς πόλεως καὶ ἤγαγον αὐτὸν ἕως τῆς ὀφρύος τοῦ ὄρους ἐφ᾽ οὗ ἡ πόλις ᾠκοδόμητο αὐτῶν ὥστε κατακρημνίσαι αὐτόν.
kai anastantes exebalon auton exō tēs poleōs kai ēgagon auton he'ōs tēs ophruos tou orous eph᾽ hou hē polis ōkodomēto autōn hōste katakrēmnisai auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i ustavši izbaciše njega van iz grada i odvedoše njega do obrve gore na kojoj grad bijaše sazidan njihov, tako da strmoglave njega."
1. ustavši Izvornik: ἀναστάντες [anastantes] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('izbaciše') i služi kao nagli prijelaz iz stanja gnjeva u konkretno, zajedničko djelovanje. Značenje: Ustajanje čitave sinagoge pokazuje kolektivnu pobunu i odlučnost da se odmah obračunaju s Isusom. Isti glagol koji se u Novom zavjetu redovito koristi za uskrsnuće ovdje ironično opisuje ustajanje mnoštva s namjerom ubojstva.
2. izbaciše Izvornik: ἐξέβαλον [exebalon] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine. Izražava snažnu, dovršenu i nasilnu radnju protjerivanja. Značenje: Riječ ne označava tek pristojno izvođenje, nego nasilno izbacivanje i odbacivanje iz zajednice. Time Nazarećani simbolično isključuju Isusa iz svog naroda i predblagdanski predoznačuju Njegovu muku izvan gradskih zidina Jeruzalema.
3. do obrve gore Izvornik: ἕως ὀφρύος τοῦ ὄρους [heōs ophruos tou orous] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice ženskog roda ('obrva') i genitivom imenice srednjeg roda ('gora, brdo') s određenim članom. Riječ se u cijelom Novom zavjetu pojavljuje samo na ovome mjestu. Značenje: Doslovno 'obrva brda', slikovit je grčki izraz za oštri, istureni rub stijene ili strmi obronak koji se nadvija nad ponorom. Pokazuje da namjera mnoštva nije bila samo potjerati Isusa, nego Ga dovesti na rub pogubljenja.
4. bijaše sazidan Izvornik: ᾠκοδόμητο [ōkodomēto] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu pasiva, 3. lice jednine. Označava radnju koja se dogodila u dalekoj prošlosti, a čije stanje i posljedica traju u trenutku pripovijedanja. Značenje: Naglašava trajnu smještenost njihova grada na uzvisini. Ono što je trebalo biti prirodna zaštita i čvrsti temelj njihova doma, u njihovoj zaslijepljenosti postaje stratište za Mesiju.
5. tako da strmoglave Izvornik: ὥστε κατακρημνίσαι [hōste katakrēmnisai] Gramatika: Veznik s infinitivom aorista aktiva. Ova konstrukcija ovdje izražava namjeru i cilj radi kojeg su Ga odveli na rub brda, pri čemu aorist ukazuje na trenutačan, konačan čin. Značenje: Složeni glagol znači baciti nekoga niz liticu u provaliju. U židovskoj je praksi bacanje s litice bilo prvi korak kod kažnjavanja kamenovanjem za bogohuljenje ili lažno proroštvo, čime sumještani preuzimaju ulogu sudaca i krvnika.
Ovaj stih (Luka 4,29) predstavlja dramatičnu kulminaciju Isusovog odbacivanja u Njegovom rodnom Nazaretu. Zapanjujuća je brza transformacija mnoštva koje prelazi iz početnog divljenja Njegovim riječima u nasilni, ubilački gnjev čim se suoče s Njegovim ukorom. Time se izravno, i pred njihovim očima, ispunjava Isusova vlastita proročka tvrdnja da nijedan prorok nije dobrodošao u svom zavičaju.
Teološki gledano, ovaj iznenadni pokušaj smaknuća snažno anticipira Njegovu kasniju muku i križ. Čin nasilnog izbacivanja 'izvan grada' i namjera ubojstva linčovanjem simboliziraju konačno odbacivanje Mesije od strane vlastitog naroda. Ovaj događaj ogoljuje tragičnu duhovnu sljepoću onih koji su, prema ljudskim mjerilima, trebali prvi prepoznati i prihvatiti Njegov identitet.