Reče pak: "Zaista, kažem vam da nijedan prorok nije prihvaćen u svojemu zavičaju.
Reče pak: "Zaista, kažem vam da nijedan prorok nije prihvaćen u svojemu zavičaju.
Uistinu vam pak kažem: mnoge udovice bijahu u dane Ilijine u Izraelu kada se zatvori Nebo na tri godine i šest mjeseci, te nasta velika glad po svoj zemlji;
i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija doli u Sarfatu Sidonsku k ženi udovici.
I mnogi gubavci bijahu u Izraelu za proroka Elizeja; i nijedan od njih ne bi očišćen doli Naaman Sirac."
I svi se u sinagogi ispuniše gnjevom slušajući to;
i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija doli u Sarfatu Sidonsku k ženi udovici.
I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.
καὶ πρὸς οὐδεμίαν αὐτῶν ἐπέμφθη Ἠλίας εἰ μὴ εἰς Σάρεπτα τῆς Σιδωνίας πρὸς γυναῖκα χήραν.
kai pros oudemian autōn epemphthē Ēlias ei mē eis Sarepta tēs Sidōnias pros gunaika chēran
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i k nijednoj njih bi-poslan Ilija ako ne u Sarfatu one Sidonije k ženi udovici."
1. k nijednoj njih Izvornik: πρὸς οὐδεμίαν αὐτῶν [pros oudemian autōn] Gramatika: Prijedlog smjera s niječnom zamjenicom u akuzativu jednine ženskog roda i osobnom zamjenicom u partitivnom genitivu množine ženskog roda. Značenje: Smještanje ove snažne negacije na sam početak rečenice izravno pogađa nacionalni ponos slušatelja u Nazaretu. Božja milost nije vezana uz krvnu ili zavičajnu pripadnost, pa ni u trenucima opće nevolje u samom Izraelu.
2. bi-poslan Izvornik: ἐπέμφθη [epemphthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom indikativa, 3. lice jednine, koji označava konkretnu, jednokratnu radnju u prošlosti. Značenje: Ponovno je riječ o božanskom pasivu: Bog je taj koji suvereno šalje proroka kamo želi (usp. 1 Kr 17,9). Time Isus neizravno opravdava i vlastito poslanje, koje ne ovisi o očekivanjima i zahtjevima njegovih sumještana.
3. ako ne Izvornik: εἰ μὴ [ei mē] Gramatika: Pogodbeni veznik sačuvan s niječnom česticom koji tvori izuzetak ('osim', 'nego samo'). Značenje: Ova konstrukcija ne znači da je udovica u Sarfati bila jedna od izraelskih udovica, nego uvodi potpunu suprotnost: nijedna Izraelka nije primila proroka, nego isključivo jedna strankinja izvan granica izabranog naroda.
4. k ženi udovici Izvornik: πρὸς γυναῖκα χήραν [pros gunaika chēran] Gramatika: Prijedlog s dvjema imenicama u akuzativu jednine ženskog roda bez određenog člana, gdje druga imenica stoji u apoziciji i pobliže određuje prvu. Značenje: Odsutnost člana naglašava njezin status: ona je bila tek 'jedna žena udovica' u poganskom kraju, dvostruko marginalizirana za židovski pojam (i kao poganka i kao nezaštićena žena), ali je po vjeri u proročku riječ postala dionicom Božjeg čuda. Imena: - Ilija [Ἠλίας; heb. אֵלִיָּהוּ (Eliyyahu) / Ēlias] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Hebrejsko teoforičko ime sastavljeno od 'El' (Bog), posvojnog sufiksa '-i' (moj) i 'Yahu' (Jahve). Ilija je bio veliki prorok sjevernog kraljevstva u 9. st. pr. Kr. koji je branio čistoću vjere u Jahvu nasuprot kultu Baala.
- Sarfata [Σάρεπτα; heb. צָרְפַת (Tsarefat) / Sarepta] (grad) Znači: Talionica / Mjesto taljenja i čišćenja kovine Tvorba: Potječe od semitskog (hebrejskog i feničkog) korijena 'tsaraf' što znači taliti, pročišćavati vatrom (osobito plemenite kovine poput srebra i zlata). U grčkom je oblik u akuzativu množine srednjeg roda, a označava fenički obalni grad između Tira i Sidona.
- sidonski [Σιδωνίας (nominativ: Σιδωνία); od heb./fen. צִידוֹן (Tsidon) / Sidōnias] (pokrajina) Znači: Ribolovno mjesto / Lovište Tvorba: Grčka imenica Σιδωνία označava područje grada Sidona, a izvodi se iz semitskog korijena 'tsud' (loviti ribu, loviti). U polju 'hrv_tekst' prevedeno je posvojnim pridjevom 'sidonski' (uz imenicu 'kraj'), dok je u grčkom imenica u genitivu jednine ženskog roda.
Glavna poruka ovog stiha (Luka 4,26) leži u naglašavanju Božje suverene milosti koja nadilazi nacionalne, etničke i religijske granice. Isus koristi ovaj povijesni primjer kako bi podsjetio slušatelje da, iako je u Izraelu bilo mnogo udovica tijekom teške gladi, Bog je providonosno poslao svog proroka Iliju isključivo k jednoj poganki u feničko područje Sidona, izvan granica izabranog naroda.
Ovaj stih u širem kontekstu Isusova govora u nazaretskoj sinagogi služi kao oštra kritika tadašnjeg židovskog odbacivanja i manjka vjere. On pokazuje da Božje spasenje, skrb i čuda dolaze onima koji su ponizni i otvoreni za Njega, bez obzira na njihovo porijeklo. Teološko značenje stiha ujedno je i snažna rana anticipacija kršćanske misije prema poganima, potvrđujući univerzalnost spasenjskog plana u kojem su nezaslužena milost i vjera važniji od krvne pripadnosti.