I svi Mu povlađivahu i divljahu se riječima Milosti koje izlažahu iz Njegovih usta te govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
I svi Mu povlađivahu i divljahu se riječima Milosti koje izlažahu iz Njegovih usta te govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
I reče im: "Svakako ćete Mi reći ovu prispodobu: 'Liječniče, izliječi samoga sebe! Sve što čusmo da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje u Svojemu zavičaju.'"
Reče pak: "Zaista, kažem vam da nijedan prorok nije prihvaćen u svojemu zavičaju.
Uistinu vam pak kažem: mnoge udovice bijahu u dane Ilijine u Izraelu kada se zatvori Nebo na tri godine i šest mjeseci, te nasta velika glad po svoj zemlji;
i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija doli u Sarfatu Sidonsku k ženi udovici.
Reče pak: "Zaista, kažem vam da nijedan prorok nije prihvaćen u svojemu zavičaju.
Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini.
Εἶπεν δέ· ἀμὴν λέγω ὑμῖν ὅτι οὐδεὶς προφήτης δεκτός ἐστιν ἐν τῇ πατρίδι αὐτοῦ.
Eipen de amēn legō humin hoti oudeis prophētēs dektos estin en tēa patridi autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak: Amen kažem vama da nijedan prorok prihvaćen jest u zavičaju svojemu."
1. Amen kažem vama Izvornik: ἀμὴν λέγω ὑμῖν [amēn legō humin] Gramatika: Neodklonjiva hebrejska čestica potvrde ('amēn') praćena glagolom u prezentu indikativa aktiva, 1. lice jednine, i zamjenicom u dativu množine. Značenje: Svečana proročka i mesijanska formula kojom Isus svoj govor izdiže iznad običnog ljudskog mišljenja. Dok se u Starom zavjetu 'amen' izgovarao kao odgovor na Božju riječ, Isus ga stavlja na početak vlastitog izričaja, čime očituje izravan božanski autoritet.
2. nijedan prorok Izvornik: οὐδεὶς προφήτης [oudeis prophētēs] Gramatika: Niječni pridjev 'oudeis' (doslovno 'ni-jedan') u nominativu jednine muškog roda uz imenicu 'prorok' bez člana, čime se izriče opće, beziznimno pravilo. Značenje: Isus ovom izjavom samoga sebe izravno svrstava u red starozavjetnih proroka (doslovno 'onih koji govore u Božje ime'). Njegova sudbina u Nazaretu nije slučajni nesporazum, nego dio povijesnog obrasca u kojem Božji glasnici nailaze na odbacivanje od strane vlastitog naroda.
3. prihvaćen jest Izvornik: δεκτός ἐστιν [dektos estin] Gramatika: Glagolski pridjev 'dektos' (od glagola 'dechomai' - primiti, prihvatiti) u nominativu jednine s glagolom 'biti' u svevremenskom (gnomskom) prezentu. Značenje: Riječ 'dektos' ista je ona kojom je u 19. stihu opisana 'godina Gospodnja ugodna/prihvatljiva' (Iz 61,2). Nastaje snažna teološka ironija: Onaj koji naviješta Božju 'prihvatljivu' godinu milosti sam nije 'prihvaćen' u vlastitom zavičaju.
4. u zavičaju svojemu Izvornik: ἐν τῇ πατρίδι αὐτοῦ [en tē patridi autou] Gramatika: Prijedlog 'en' s dativom jednine imenice 'patris' (s određenim članom) i posvojnim genitivom zamjenice 'on'. Značenje: Zavičaj Nazaret u Lukinu evanđelju postaje predslika čitavog Izraela koji će odbaciti svojega Mesiju. Upravo to odbacivanje u 'vlastitom zavičaju' bit će povod da se Božje spasenje, poput nekoć u dane Ilije i Elizeja, otvori poganima.
Ovaj stih (Luka 4,24) sažima temeljni duhovni paradoks: ljudsku sklonost da odbaci božansku objavu kada ona dolazi u poznatom, svakodnevnom obliku. Stanovnici Nazareta, Isusovog zavičaja, nisu mogli pomiriti svoje dotadašnje ovozemaljsko poznavanje Isusa (kao drvodjeljinog sina) s njegovim nadnaravnim autoritetom i proročkom službom. Njihova prevelika familijarnost rezultirala je duhovnom sljepoćom, zbog čega su propustili prepoznati Mesiju u vlastitoj sredini.
Teološki gledano, Isus ovom izjavom ne samo da objašnjava trenutno odbacivanje koje doživljava, već se eksplicitno smješta u dugu tradiciju starozavjetnih proroka koji su trpjeli neshvaćanje, odbačenost i progon od vlastitog naroda. Stih istovremeno služi kao trajno upozorenje svim vjernicima o opasnosti duhovne oholosti i površnih predrasuda koje nas mogu spriječiti da prepoznamo i prihvatimo Božju poruku.