I smotavši knjigu, predade je poslužitelju i sjede, a oči svih u sinagogi bijahu uprte u Njega.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I smotavši knjigu, predade je poslužitelju i sjede, a oči svih u sinagogi bijahu uprte u Njega.
Poče im pak govoriti: "Danas se ispunilo ovo Pismo u vašim ušima."
I svi Mu povlađivahu i divljahu se riječima Milosti koje izlažahu iz Njegovih usta te govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
I reče im: "Svakako ćete Mi reći ovu prispodobu: 'Liječniče, izliječi samoga sebe! Sve što čusmo da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje u Svojemu zavičaju.'"
Reče pak: "Zaista, kažem vam da nijedan prorok nije prihvaćen u svojemu zavičaju.
I svi Mu povlađivahu i divljahu se riječima Milosti koje izlažahu iz Njegovih usta te govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
I svi mu svjedočahu, i divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov?
καὶ πάντες ἐμαρτύρουν αὐτῷ καὶ ἐθαύμαζον ἐπὶ τοῖς λόγοις τῆς χάριτος τοῖς ἐκπορευομένοις ἐκ τοῦ στόματος αὐτοῦ καὶ ἔλεγον· οὐχὶ υἱός ἐστιν ὁ Ἰωσὴφ οὗτος;
kai pantes emarturoun autō kai ethaumazon epi tois logois tēs charitos tois ekporeuomenois ek tou stomatos autou kai elegon ouchi huios estin ho Iōsēph houtos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I svi svjedočahu njemu i divljahu se nad riječima milosti izlazećima iz usta njegovih i govorahu: Ne li sin jest Josipov ovaj?"
1. svjedočahu njemu Izvornik: ἐμαρτύρουν αὐτῷ [emarturoun autō] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, praćen zamjenicom u dativu jednine. Imperfekt označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti (reakciju koja se širila mnoštvom), a dativ uz ovaj glagol obično izražava povoljno svjedočanstvo, odobravanje ili potvrdu. Značenje: Prvotna reakcija Nazarećana je opće odobravanje i priznanje snage Isusova nastupa. Ipak, to je površno divljenje koje će se ubrzo sudariti s njihovom nevjerom zbog njegova poznatog podrijetla.
2. divljahu se Izvornik: ἐθαύμαζον [ethaumazon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, što oslikava trajno stanje čuđenja i zapanjenosti među prisutnima. Značenje: Glagol 'thaumazō' u evanđeljima je dvoznačan: može označavati zadivljenost koja vodi k vjeri, ali i zbunjeno čuđenje koje ostaje na vanjskom dojmu i prelazi u sumnju, kako pokazuje pitanje koje slijedi.
3. nad riječima milosti Izvornik: ἐπὶ τοῖς λόγοις τῆς χάριτος [epi tois logois tēs charitos] Gramatika: Prijedlog 'epi' s dativom označava temelj ili povod čuđenja, dok je 'milosti' (s određenim članom) u genitivu kvalitete ili sadržaja koji pobliže određuje imenicu 'riječi'. Značenje: Premda grčki izraz može značiti 'ljupke, privlačne riječi', u Lukinu teološkom rječniku 'charis' (milost) s određenim članom označava samu Božju spasiteljsku naklonost. Isusove riječi nose i posreduju božansku milost proglasom godine milosti Gospodnje.
4. izlazećima iz usta njegovih Izvornik: τοῖς ἐκπορευομένοις ἐκ τοῦ στόματος αὐτοῦ [tois ekporeuomenois ek tou stomatos autou] Gramatika: Particip prezenta u mediopasivu, dativ množine muškog roda, s ponovljenim određenim članom kojim se atributivno veže uz 'riječi'. Prezent participa naglašava živu, tekuću radnju riječi dok naviru iz njegovih usta. Značenje: Biblijski semitizam koji naglašava autentičnost i božansko podrijetlo govora (usp. Pnz 8,3: 'sve što izlazi iz usta Gospodnjih'). Slušatelji osjećaju da te riječi imaju životvornu snagu kakvu običan ljudski govor nema.
5. Ne li sin jest Josipov ovaj? Izvornik: οὐχὶ υἱός ἐστιν Ἰωσὴφ οὗτος; [ouchi huios estin Iōsēph houtos] Gramatika: Pojačana upitno-nijekana čestica 'ouchi' na početku rečenice u grčkom jeziku redovito uvodi pitanje na koje se sa sigurnošću očekuje potvrdan odgovor ('Zar nije...?'). Imenica 'sin' je bez člana kao predikatni nominativ, a pokazna zamjenica 'ovaj' (houtos) stoji na samom kraju rečenice, što često nosi prizvuk distanciranja ili podcjenjivanja. Značenje: Ovdje nastaje preokret: mještani pokušavaju ukrotiti misterij Isusova autoriteta svodeći ga na poznate obiteljske okvire. Njihova poznavanje njegova ljudskog, zemaljskog podrijetla postaje prepreka da u njemu prepoznaju Pomazanika. Imena: - Josip [Ἰωσήφ (heb. יוֹסֵף Yôsep̄) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda / Neka umnoži Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Yôsep̄, tvorenog od glagolskog korijena 'yasaph' (dodati, pridodati, uvećati) u jussivnom obliku, uz skraćeno teoforno obilježje.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Luka 4:22) savršeno oslikava paradoks i tragediju ljudske reakcije na božansku objavu. S jedne strane, mnoštvo je duboko impresionirano i neodoljivo privučeno Isusovim 'riječima milosti' koje zrače božanskim autoritetom i obećanjem spasenja. Njihova prva reakcija je divljenje pred ljepotom evanđelja i svjedočenje u Njegovu korist.
Međutim, to divljenje je prolazno i ubrzo se sudara sa zidom sumnje utemeljene na ljudskim predrasudama. Prepoznajući u Isusu tek 'Josipovog sina' – drvodjelju kojeg poznaju od djetinjstva – slušatelji dozvoljavaju da im svakodnevica i puka tjelesnost zatvore oči pred duhovnom stvarnošću. Stih nas teološki upozorava da su emocionalna ganutost i površno čuđenje Isusu nedovoljni; prava kršćanska vjera zahtijeva nadilaženje zemaljskih ograničenja i prepoznavanje Isusa ne samo kao mudrog lokalnog čovjeka, već kao Sina Božjeg i utjelovljenu Riječ.