"Duh Gospodnji na Meni je, zbog čega Me pomaza naviještati Radosnu vijest siromasima, posla Me proglasiti zarobljenicima otpuštenje i slijepima progledanje, otpustiti satrvene u slobodu,
"Duh Gospodnji na Meni je, zbog čega Me pomaza naviještati Radosnu vijest siromasima, posla Me proglasiti zarobljenicima otpuštenje i slijepima progledanje, otpustiti satrvene u slobodu,
proglasiti godinu Gospodnju prihvatljivu."
I smotavši knjigu, predade je poslužitelju i sjede, a oči svih u sinagogi bijahu uprte u Njega.
Poče im pak govoriti: "Danas se ispunilo ovo Pismo u vašim ušima."
I svi Mu povlađivahu i divljahu se riječima Milosti koje izlažahu iz Njegovih usta te govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
I smotavši knjigu, predade je poslužitelju i sjede, a oči svih u sinagogi bijahu uprte u Njega.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
καὶ πτύξας τὸ βιβλίον ἀποδοὺς τῷ ὑπηρέτῃ ἐκάθισεν, καὶ πάντων οἱ ὀφθαλμοὶ ἐν τῇ συναγωγῇ ἦσαν ἀτενίζοντες αὐτῷ.
kai ptuxas to biblion apodous tō hupēretē ekathisen kai pantōn hoi ophthalmoi en tēa sunagōgēa ēsan atenizontes autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I smotavši onu knjigu predavši onomu služitelju sjede, i svih one oči u onoj sinagogi bijahu upirući-pogled Njemu."
1. smotavši Izvornik: πτύξας [ptuxas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava dovršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu 'sjede' (ἐκάθισεν). Značenje: Jednostavni glagol πτύσσω (smotati, saviti) tvori izravnu suprotnost složenom glagolu ἀναπτύσσω (odmotati) iz 17. stiha, čime se zaokružuje liturgijski čin čitanja Pisma.
2. predavši Izvornik: ἀποδοὺς [apodous] Gramatika: Particip drugog aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Niže se neposredno na prethodni particip bez veznika, opisujući drugi korak prije sjedanja. Značenje: Glagol ἀποδίδωμι znači 'vratiti' ili 'predati natrag ono što je bilo povjereno', čime čitač uredno završava svoju dužnost prema svitku.
3. služitelju Izvornik: τῷ ὑπηρέτῃ [tō hupēretē] Gramatika: Imenica muškog roda u dativu jednine s određenim članom (neizravni objekt). Izvorno označava 'donjeg veslača' na galiji (od ὑπό - ispod i ἐρέτης - veslač), a potom svakog pomoćnika ili izvršitelja. Značenje: U kontekstu sinagoge označava stalnog sinagogalnog poslužitelja (hebr. hazan) koji je čuvao svete svitke, donosio ih čitaču i nakon čitanja vraćao u kovčeg.
4. sjede Izvornik: ἐκάθισεν [ekathisen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Glavni je glagol prvog dijela rečenice prema kojemu su usmjerena oba prethodna participa ('smotavši' i 'predavši'). Značenje: U židovskoj sinagogi Sveto pismo se iz poštovanja čitalo stojeći (stih 16), dok je sjedanje bilo službeni položaj učitelja (rabina) koji se sprema tumačiti pročitani tekst i poučavati narod.
5. bijahu upirući-pogled Izvornik: ἦσαν ἀτενίζοντες [ēsan atenizontes] Gramatika: Perifrastični imperfekt tvoren od imperfekta glagola 'biti' (ἦσαν, 3. lice množine) i participa prezenta aktivnog (ἀτενίζοντες, nominativ množine muškog roda), s dativom (αὐτῷ) kao oznakom smjera pogleda. Perifrastična konstrukcija snažno naglašava trajanje, napetost i slikovitost radnje u prošlosti. Značenje: Glagol ἀτενίζω (omiljena Lukina riječ, od ἀτενής - napet, netremičan) opisuje prikovan, prodoran pogled pun iščekivanja u trenutku tišine prije nego što će Isus progovoriti.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (4,20) opisuje trenutak iznimne dramatske napetosti i potpunog iščekivanja unutar nazaretske sinagoge. Isus, nakon što je naglas pročitao poznato i duboko mesijansko proročanstvo proroka Izaije, pažljivo izvršava propisane liturgijske radnje: rola svitak, predaje ga službeniku i zatim sjeda. Ovo sjedanje nije tek usputna fizička gesta; to je jasan kulturološki i teološki signal kojim Isus preuzima autoritet učitelja, pripremajući zajednicu na tumačenje riječi koje su upravo odjeknule dvoranom.
Tišina i napeta usredotočenost cijele zajednice, čiji su pogledi 'netremice fiksirani' na Njega, savršen su prijelaz s drevnog, iščekivanog proročanstva na Njegovu neposrednu i živu realizaciju. Slušatelji nesvjesno iščekuju objavu Mesije, a Isusov nastup stvara tenziju koja će kulminirati u sljedećem stihu Njegovom revolucionarnom izjavom da se to Pismo ispunilo 'danas'. Stih time maestralno povezuje duboko poštovanje prema Božjoj pisanoj Riječi s veličanstvenom objavom Isusa kao same utjelovljene Riječi.