I On sam poučavaše u njihovim sinagogama, slavljen od svih.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I On sam poučavaše u njihovim sinagogama, slavljen od svih.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen, i uđe po Svojemu običaju u dan subotnji u sinagogu te ustade čitati.
I bi Mu predana knjiga proroka Izaije; i odmotavši knjigu, nađe mjesto gdje bijaše napisano:
"Duh Gospodnji na Meni je, zbog čega Me pomaza naviještati Radosnu vijest siromasima, posla Me proglasiti zarobljenicima otpuštenje i slijepima progledanje, otpustiti satrvene u slobodu,
proglasiti godinu Gospodnju prihvatljivu."
I bi Mu predana knjiga proroka Izaije; i odmotavši knjigu, nađe mjesto gdje bijaše napisano:
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
καὶ ἐπεδόθη αὐτῷ βιβλίον τοῦ προφήτου Ἠσαΐου· καὶ ἀναπτύξας τὸ βιβλίον εὗρεν τὸν τόπον οὗ ἦν γεγραμμένον
kai epedothē autō biblion tou prophētou Ēsaiou kai anaptuxas to biblion heuren ton topon hou ēn gegrammenon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi-predana Njemu knjiga onoga proroka Izaije; i odmotavši onu knjigu nađe ono mjesto gdje bijaše napisano"
1. bi-predana Izvornik: ἐπεδόθη [epedothē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Označava dovršenu, jednokratnu radnju predaje iz ruke u ruku u kojoj je subjekt (svitak) trpni primatelj radnje. Značenje: U sinagogalnom bogoslužju služitelj (hazan) svečano uručuje proročki svitak čitaču. Pasiv stavlja naglasak na sam čin uručenja i na Onoga komu se Pismo predaje.
2. knjiga Izvornik: βιβλίον [biblion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine, bez određenog člana na prvom mjestu, a zatim u akuzativu s određenim članom (τὸ βιβλίον). Izvorno umanjenica od βύβλος (papirus), no u grčkom jeziku tog doba standardni naziv za pisani svitak. Značenje: U sinagogi prvog stoljeća nije se radilo o uvezanoj knjizi (kodeksu), nego o kožnom ili papirusnom svitku proročke knjige Izaije.
3. odmotavši Izvornik: ἀναπτύξας [anaptuxas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Izražava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu 'nađe' (εὗρεν). Značenje: Složeni glagol doslovno znači 'razmotati' ili 'odviti' svitak s jednog štapa na drugi kako bi se otvorio željeni stupac teksta.
4. nađe Izvornik: εὗρεν [heuren] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Označava konkretnu, dovršenu radnju pronalaska. Značenje: Pokazuje da čitanje iz Izaije 61 nije tek slučajni odlomak, nego svjesno pronađeno i odabrano proročko mjesto kojim Isus objavljuje svoj mesijanski program.
5. mjesto Izvornik: τὸν τόπον [ton topon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine s određenim članom. Uz prostorno značenje, u književnom kontekstu tehnički označava odlomak ili pasus u pisanom tekstu. Značenje: Određeni član upućuje na točno određeni proročki odlomak (Izaija 61,1-2 uz umetak iz 58,6) koji govori o pomazaniku Gospodnjem.
6. bijaše napisano Izvornik: ἦν γεγραμμένον [ēn gegrammenon] Gramatika: Perifrastični pluskvamperfekt tvoren od imperfekta glagola 'biti' (ἦν) i participa perfekta pasivnog (γεγραμμένον) u nominativu jednine srednjeg roda. Naglašava trajno stanje teksta koji je u prošlosti napisan i čije riječi trajno stoje na snazi. Značenje: Standardna biblijska formula za navođenje Svetog pisma kojom se ističe neprolazni autoritet Božje riječi koja sada čeka svoje ispunjenje. Imena: - Izaija [Ἠσαΐου (heb. יְשַׁעְיָהוּ) / Ēsaiou] (osoba) Znači: Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik Ἠσαΐας (ovdje u genitivu Ἠσαΐου) potječe od hebrejskog teoforskog imena Ješa'jahu, složenog od korijena jaša' (spasiti, izbaviti) i skraćenog Božjeg imena Jah (Jahve).
Ovaj stih (Luka 4:17) vjerno oslikava ključan i dramatičan trenutak na samom početku Isusove javne službe u Njegovom rodnom Nazaretu. Svaki Njegov pokret opisan u tekstu – primanje svitka, njegovo odmotavanje i namjerno pronalaženje točno određenog teksta iz Izaije 61 – zrači božanskom svrhom i jasnom sviješću o vlastitom identitetu.
Dubinska gramatička analiza naglašava Isusov suvereni pristup i trajni autoritet Pisma. Ono što 'bijaše napisano' u drevna vremena sada se fizički otvara kako bi se i duhovno ispunilo. Ovaj naizgled običan liturgijski čin čitanja zapravo je Isusova objava čovječanstvu da je upravo On ispunjenje vjekovnih obećanja zapisanih u svetim svitcima.