pisano je naime: 'Anđelima će Svojim zapovjediti za Tebe da Te sačuvaju',
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
pisano je naime: 'Anđelima će Svojim zapovjediti za Tebe da Te sačuvaju',
i: 'Na rukama će Te ponijeti da nikada ne udariš nogom Svojom o kamen.'"
I odgovori Isus te mu reče: "Rečeno je: 'Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega.'"
I dovršivši svaku kušnju, đavao odstupi od Njega sve do pogodna časa.
I vrati se Isus u Sili Duha u Galileju, i glas o Njemu izađe po cijeloj okolici.
I odgovori Isus te mu reče: "Rečeno je: 'Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega.'"
I odgovarajući Isus reče mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.
Καὶ ἀποκριθεὶς εἶπεν αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς ὅτι εἴρηται· οὐκ ἐκπειράσεις κύριον τὸν θεόν σου.
Kai apokritheis eipen autō ho Iēsous hoti eirētai ouk ekpeiraseis kurion ton theon sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovorivši reče njemu Isus da rečeno je: ne iskušavat ćeš Gospodina Boga svojega."
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (u deponentnom značenju) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Tipičan semitski idiom u grčkom ruhu koji uvodi svečani i mjerodavni odgovor u dijalogu. Značenje: Naglašava da Isus ne ulazi u dugu raspravu s napasnikom, nego mu daje konačan i odlučan odgovor utemeljen na Božjoj riječi.
2. rečeno je Izvornik: εἴρηται [eirētai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom, 3. lice jednine. Kao i kod 'pisano je', perfekt označava izrečenu riječ iz prošlosti koja zadržava trajnu pravnu i duhovnu snagu u sadašnjosti. Značenje: Zamjenjuje uobičajeno 'pisano je' kako bi istaknulo živu Božju zapovijed (iz Pnz 6,16). Isus tumači Pismo Pismom, suprotstavljajući đavolskoj manipulaciji temeljno načelo saveza.
3. ne iskušavat ćeš Izvornik: οὐκ ἐκπειράσεις [ouk ekpeiraseis] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u futuru indikativa aktivnog, 2. lice jednine. U jeziku Septuaginte i Novoga zavjeta (prema hebrejskoj sintaksi) futur s ovom niječnom česticom izražava strogu, bezuvjetnu i trajnu zabranu (imperativni futur). Značenje: Složeni glagol (s prijedlogom 'iz/do kraja') označava stavljanje nekoga na krajnju kušnju, provjeravanje do krajnjih granica. Izvorno se u Pnz 6,16 odnosi na događaj u Masi gdje je narod tražio čudo kao dokaz da je Bog među njima; Isus odbija ponoviti grijeh Izraela i potvrđuje da pravo sinovstvo počiva na poslušnom povjerenju, a ne na iznuđivanju dokaza.
4. Gospodina Boga svojega Izvornik: κύριον τὸν θεόν σου [kurion ton theon sou] Gramatika: Imenice u akuzativu jednine muškog roda u apoziciji, praćene osobnom zamjenicom u genitivu. Odsutnost člana ispred riječi 'Gospodin' odražava prijevod Božjeg imena (JHVH) iz Septuaginte, dok član ispred 'Boga' određuje Njegov jedinstveni identitet. Značenje: Podsjeća na to tko je Bog Saveza: On je suvereni Gospodar kojemu čovjek duguje vjernost, a ne sluga kojega se može podvrgnuti ljudskim uvjetima i provjerama. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jaho' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj redak (Luka 4,12) predstavlja vrhunac Isusovog odbijanja đavolske kušnje u pustinji. Citirajući Ponovljeni zakon (6,16), Isus se u potpunosti oslanja na autoritet Svetog pisma, naglašavajući trajnu važnost Božje Riječi specifičnom upotrebom perfekta ('Rečeno je'). Time postavlja vrhunski model duhovnog ratovanja zasnovanog na istini i poslušnosti, a ne na drskoj oholosti.
Teološka srž ovog stiha leži u strogom odbacivanju manipulacije Bogom. Tražiti od Boga izravan dokaz Njegove prisutnosti ili zaštite kroz namjerno stavljanje samoga sebe u opasnost predstavlja znak sumnje i nevjere. Odbijajući taj čin, Isus demonstrira savršeno, bezuvjetno povjerenje u Oca, potvrđujući da se Bogu mora bespogovorno vjerovati te da Ga stvorenje nikada ne smije drsko iskušavati.