Luka 3,8 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Učinite dakle plodove dostojne preumljenja; i ne počnite govoriti u sebi: oca imamo Abrahama. Kažem naime vama da može Bog iz kamenja ovoga podići djecu Abrahamu."

1. Učinite dakle plodove Izvornik: ποιήσατε οὖν καρποὺς [poiēsate oun karpous] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, imperativ, 2. lice množine, uz zaključni veznik i imenicu u akuzativu množine muškog roda. Imperativ aorista izriče odlučnu, hitnu zapovijed koja traži konkretan i cjelovit čin, a množina pokazuje da Ivan traži raznolika i konkretna djela u svakodnevnom životu. Značenje: Istinsko obraćenje ne smije ostati na razini osjećaja ili pukog obreda, nego mora donijeti vidljive moralne i društvene rezultate. Plod je vanjski, provjerljivi dokaz unutarnje promjene.

2. dostojne preumljenja Izvornik: ἀξίους τῆς μετανοίας [axious tēs metanoias] Gramatika: Pridjev u akuzativu množine muškog roda koji se slaže s 'plodovima', te određeni član i imenica u genitivu jednine ženskog roda. Značenje: Pridjev izvorno potječe iz slike vaganja i označava ono što ima istu težinu, što uravnotežuje vagu. Djela u životu obraćenika moraju svojom 'težinom' i vrijednošću odgovarati dubokom unutarnjem preokretu uma i srca (μετάνοια) kako bi se pokazalo da je obraćenje stvarno.

3. i ne počnite govoriti Izvornik: καὶ μὴ ἄρξησθε λέγειν [kai mē arxēsthe legein] Gramatika: Veznik, niječna čestica s konjunktivom aorista u mediju (2. lice množine) i infinitivom prezenta aktiva. Konstrukcija μὴ s konjunktivom aorista u grčkom jeziku služi za strogu zabranu radnje prije nego što ona uopće započne. Značenje: Ivan unaprijed presijeca svaki pokušaj unutarnjeg opravdavanja i samozavaravanja. Zna da će se njegovi slušatelji odmah pokušati osloniti na svoje vjerske povlastice, pa im zabranjuje čak i samu pomisao na takav izgovor.

4. oca imamo Abrahama Izvornik: πατέρα ἔχομεν τὸν Ἀβραάμ [patera echomen ton Abraam] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine (kao predikatni akuzativ bez člana), glagol u prezentu aktiva (1. lice množine) i vlastito ime s određenim članom u akuzativu jednine. Riječ 'oca' stavljena je na samo čelo izričaja radi snažnog isticanja, a glagol u prezentu izražava trajno stanje sigurnosti. Značenje: Izražava lažnu duhovnu sigurnost temeljenu na samom biološkom podrijetlu i pripadnosti izabranom narodu. Mnogi su smatrali da su im Abrahamove zasluge po krvi trajno jamstvo spasenja, neovisno o vlastitom osobnom obraćenju.

5. iz kamenja ovoga podići djecu Izvornik: ἐκ τῶν λίθων τούτων ἐγεῖραι τέκνα [ek tῶν lithōn toutōn egeirai tekna] Gramatika: Prijedložni izraz u genitivu množine (izvor), infinitiv aorista aktiva (koji ovisi o glagolu 'može') i imenica u akuzativu množine srednjeg roda. Značenje: U pozadini ove snažne slike nalazi se suzvučje u aramejskom i hebrejskom jeziku između riječi 'sinovi/djeca' (banim ili benayya) i 'kamenje' (abanim ili abnayya). Bog u svojoj stvoriteljskoj svemoći nije vezan uz krvno srodstvo, nego iz beživotnog pustinjskog kamenja — kao i iz poganskih naroda ili okorjelih srdaca — može stvoriti istinske Abrahamove potomke po vjeri. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם) / Abraam] (osoba) Znači: Otac mnoštva (otac mnogih naroda) Tvorba: Grčki oblik nepromjenjivog semitskog imena koje potječe od hebrejskog Avraham, složenog od 'av' (otac) i korijena 'raham' (mnoštvo, mnogobrojnost). Tekst objašnjava: U Knjizi Postanka (Post 17,5) samo Pismo tumači ime riječima: 'više se nećeš zvati Abram, nego neka ti bude ime Abraham, jer sam te učinio ocem mnoštva naroda'. Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. אַבְרָם Avram — 'uzvišeni otac'), a Bog mu prilikom sklapanja Saveza mijenja ime u Abraham kao znak obećanja da će postati praocem mnogih naroda.

Ovaj stih iz usta Ivana Krstitelja (Luka 3:8 / Matej 3:9) predstavlja snažan, beskompromisan poziv na autentično, vidljivo obraćenje koje se ne može lažirati niti zamijeniti biološkim podrijetlom ili vjerskom tradicijom. Pravi odnos s Bogom i pripadnost Njegovom narodu ne dokazuje se genetskom linijom ili povijesnim naslijeđem (pripadnošću Abrahamu), već 'plodovima' – opipljivim, pravednim djelima koja su nužna posljedica istinske promjene srca (metanoje).

Božja sposobnost da iz 'mrtvog kamenja' podigne pravu djecu Abrahamu radikalno ruši svaki religijski ponos i lažnu sigurnost slušatelja. Teološka poruka je duboka: Bog nije ograničen ljudskim rodoslovljima i Njegov plan spasenja ovisi isključivo o Njegovoj suverenoj i stvaralačkoj moći. To je ujedno i proročki nagovještaj budućeg uključivanja pogana u Božju obitelj, jer su prava djeca Abrahamova oni koji dijele njegovu vjeru i čine plodove pokajanja, a ne samo oni s biološkim srodstvom.