Donosite dakle plodove dostojne obraćenja; i ne počinjite govoriti u sebi: 'Oca imamo Abrahama.' Kažem vam naime da Bog može iz ovoga kamenja podići djecu Abrahamu.
A već i sjekira leži pri korijenu stabala; svako se dakle stablo koje ne donosi dobra ploda siječe i u oganj baca."
I pitaše ga mnoštvo govoreći: "Što dakle da učinimo?"
A on odgovori i govoraše im: "Tko ima dvije tunike, neka udijeli onomu koji nema; i tko ima hrane, neka čini jednako."
Dođoše pak i carinici da se krste te mu rekoše: "Učitelju, što da učinimo?"
I pitaše ga mnoštvo govoreći: "Što dakle da učinimo?"
I pitahu ga ljudi govoreći: šta ćemo dakle činiti?
καὶ ἐπηρώτων αὐτὸν οἱ ὄχλοι λέγοντες· τί οὖν ποιήσωμεν;
kai epērōtōn auton hoi ochloi legontes ti oun poiēsōmen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pitahu ga ta mnoštva govoreći: Što dakle da učinimo?"
1. pitahu Izvornik: ἐπηρώτων [epērōtōn] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva indikativa, 3. lice množine, tvoren s prijedložnim prefiksom koji pojačava usmjerenost pitanja. Značenje: Imperfekt dočarava živu sliku opetovanog i ustrajnog ispitivanja: skupine ljudi iz mnoštva neprestano prilaze s istom tjeskobnom nedoumicom.
2. ta mnoštva Izvornik: οἱ ὄχλοι [hoi ochloi] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom, vršitelj radnje. Značenje: Množina ukazuje na različite skupine običnog naroda koje su potresene propovijedanjem o sudu i spremne tražiti konkretan put obraćenja.
3. dakle Izvornik: οὖν [oun] Gramatika: Zaključni veznik koji izravno povezuje pitanje s prethodnom tvrdnjom. Značenje: Pokazuje da je pitanje mnoštva izravna posljedica upozorenja o sjekiri kod korijena: ako nas obiteljsko podrijetlo ne spašava, koji je naš sljedeći korak?
4. da učinimo Izvornik: ποιήσωμεν [poiēsōmen] Gramatika: Glagol u konjunktivu aorista aktiva, 1. lice množine, u izravnom pitanju. Značenje: Takozvani deliberativni (premišljajući) konjunktiv u aoristu izražava iskrenu spremnost na konkretno, odlučno djelovanje i traženje moralnog usmjerenja.
Ovaj stih (iz Luke 3,10) bilježi ključni trenutak ljudske reakcije na snažnu i beskompromisnu poruku o pokajanju koju je propovijedao Ivan Krstitelj. Reakcija naroda ukazuje na duboku pogođenost i osudu savjesti nakon slušanja propovijedi – oni ne traže apstraktnu teološku raspravu, već postavljaju duboko praktično i egzistencijalno pitanje tražeći konkretne upute za vlastiti život. Korištenje imperfekta kod glagola 'pitahu' sugerira snažan osjećaj hitnosti, uznemirenosti i kolektivne želje mnoštva za promjenom.
Njihovo pitanje savršeno odražava biblijsko shvaćanje da istinsko pokajanje (grč. metanoia) nije puki osjećaj žaljenja ili unutarnje vjersko uvjerenje, već zahtijeva vidljive plodove i opipljivu promjenu ponašanja u svakodnevnom životu. Zato od Ivana traže specifične korake djelovanja ('Što dakle da učinimo?') kako bi uskladili svoje živote s Božjom voljom i izbjegli nadolazeći sud.