Početna ›

Luka 3,11 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A već i sjekira leži pri korijenu stabala; svako se dakle stablo koje ne donosi dobra ploda siječe i u oganj baca."

I pitaše ga mnoštvo govoreći: "Što dakle da učinimo?"

A on odgovori i govoraše im: "Tko ima dvije tunike, neka udijeli onomu koji nema; i tko ima hrane, neka čini jednako."

Dođoše pak i carinici da se krste te mu rekoše: "Učitelju, što da učinimo?"

A on im reče: "Ništa više mimo onoga što vam je određeno ne utjerujte."

Biblija

A on odgovori i govoraše im: "Tko ima dvije tunike, neka udijeli onomu koji nema; i tko ima hrane, neka čini jednako."

Daničić-Karadžić

On pak odgovarajući reče im: koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka čini tako.

Original

ἀποκριθεὶς δὲ ἔλεγεν αὐτοῖς· ὁ ἔχων δύο χιτῶνας μεταδότω τῷ μὴ ἔχοντι καὶ ὁ ἔχων βρώματα ὁμοίως ποιείτω.¶

Izgovor

apokritheis de elegen autois ho echōn duo chitōnas metadotō tō mē echonti kai ho echōn brōmata homoiōs poieitō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Odgovorivši pak govoraše im: Taj imajući dvije tunike neka udijeli tom ne imajućem i taj imajući hrane jednako neka čini."

Analiza

1. Odgovorivši pak govoraše Izvornik: ἀποκριθεὶς δὲ ἔλεγεν [apokritheis de elegen] Gramatika: Particip aorista u pasivnom obliku sa srednjim značenjem u nominativu jednine muškog roda, praćen česticom i glavnim glagolom u imperfektu aktiva indikativa, 3. lice jednine. Značenje: Tipičan biblijski izraz za uvođenje svečanog odgovora; imperfekt glavnog glagola pokazuje da je ovo bio njegov trajni i ponavljani nauk upućen svima koji su pitali.

2. Taj imajući dvije tunike Izvornik: ὁ ἔχων δύο χιτῶνας [ho echōn duo chitōnas] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, uz objekt u akuzativu množine. Značenje: Tunika je bila donja haljina koja se nosila uz tijelo; posjedovanje dviju tunika nije značilo veliko bogatstvo, što pokazuje da se poziv na dijeljenje odnosi i na obične, skromne ljude.

3. neka udijeli Izvornik: μεταδότω [metadotō] Gramatika: Glagol u imperativu aorista aktiva, 3. lice jednine, složenica od prijedloga koji označava zajedništvo i glagola dati. Značenje: Imperativ aorista zapovijeda konkretan, odlučan čin dijeljenja s drugim, čime se unutarnje obraćenje potvrđuje vidljivim djelom milosrđa prema bližnjemu.

4. tom ne imajućem Izvornik: τῷ μὴ ἔχοντι [tō mē echonti] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u dativu jednine muškog roda s određenim članom, zanijekan pogodbenom česticom (neizravni objekt). Značenje: Zanijekani particip s članom označava bilo koju osobu koja se nalazi u stanju oskudice, bez obzira na njezin identitet.

5. hrane jednako neka čini Izvornik: βρώματα ὁμοίως ποιείτω [brōmata homoiōs poieitō] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda (jestvine, namirnice), prilog za način i glagol u imperativu prezenta aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Dok je kod darivanja tunike upotrijebljen aorist za pojedinačni čin, ovdje imperativ prezenta nalaže trajno, svakodnevno postupanje u dijeljenju osnovnih životnih namirnica.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 3,11) prenosi temeljni zahtjev Ivana Krstitelja za autentičnim obraćenjem (grč. metanoia), naglašavajući da se prava unutarnja promjena srca mora nužno očitovati u vanjskim, konkretnim i materijalnim djelima ljubavi i solidarnosti. Ivan ne traži povlačenje u pustinju niti ekstremni asketizam – poput potpunog odricanja od sve privatne imovine – već uspostavlja vrlo jasan i praktičan princip socijalne pravde: pravednu raspodjelu viška dobara.

Teološka poruka je izravna i duboko ukorijenjena u starozavjetnoj brizi za siromahe, a anticipira Isusov kasniji nauk. Posjedovanje onoga što nadilazi najosnovnije životne potrebe sa sobom donosi neizbježnu moralnu obvezu brige za bližnjega koji je u oskudici. Materijalna dobra i višak nisu dani čovjeku isključivo za njegovo osobno uživanje i gomilanje, već su sredstvo pomoću kojeg se ispravljaju društvene nepravde i opipljivo ostvaruje Božja ljubav i milosrđe u svijetu.