Početna ›

Luka 3,31 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

sina Jošue, sina Eliezera, sina Jorima, sina Matata, sina Levija,

sina Šimuna, sina Jude, sina Josipa, sina Jonama, sina Elijakima,

sina Meleje, sina Mene, sina Matate, sina Natana, sina Davida,

sina Jišaja, sina Obeda, sina Boaza, sina Sale, sina Nahšona,

sina Aminadaba, sina Admina, sina Arnija, sina Hesrona, sina Peresa, sina Jude,

Biblija

sina Meleje, sina Mene, sina Matate, sina Natana, sina Davida,

Daničić-Karadžić

Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,

Original

τοῦ Μελεὰ τοῦ Μεννὰ τοῦ Ματταθὰ τοῦ Ναθὰμ τοῦ Δαυὶδ

Izgovor

tou Melea tou Menna tou Mattatha tou Natham tou Dauid

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"[onoga] od Meleje [onoga] od Mene [onoga] od Matate [onoga] od Natana [onoga] od Davida"

Analiza

1. [onoga] Izvornik: τοῦ [tou] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine muškog roda koji nadomješta imenicu 'sin' i sintaktički veže niz genitiva u jednu neprekinutu rečenicu koja traje od 23. do 38. stiha. Značenje: Gramatičko jedinstvo jedne jedine rečenice koja obuhvaća cijelu ljudsku povijest naglašava jedinstvo Božjeg plana spasenja.

2. od Meleje ... od Mene ... od Matate Izvornik: Μελεὰ ... Μεννὰ ... Ματταθὰ [Melea ... Menna ... Mattatha] Gramatika: Vlastita imena u genitivu jednine muškog roda koja završavaju na samoglasnik -α; u grčkom se mogu promatrati ili kao indeklinabilni arameizmi ili kao genitivi prve deklinacije. Značenje: Ovi neposredni potomci Davidove obitelji pokazuju da je Lukino rodoslovlje čuvalo obiteljske zapise sporedne, ne-kraljevske grane Davidova doma.

3. od Natana [onoga] od Davida Izvornik: Ναθὰμ τοῦ Δαυὶδ [Natham tou Dauid] Gramatika: Dva indeklinabilna vlastita imena u genitivu jednine muškog roda (Ναθὰμ je fonetska varijanta od Ναθάν sa završnim -μ umjesto -ν), povezana genitivnim članom podrijetla. Značenje: Ključna točka Lukina rodoslovlja: za razliku od Mateja koji vodi kraljevsku liniju preko Salomona, Luka vodi Isusovo podrijetlo do Davida preko njegova sina Natana (2 Sam 5,14), čime zaobilazi prokletstvo izrečeno nad kraljem Jekonijom (Jer 22,30). Imena: - Meleja [Μελεὰ (heb. vjerojatno מְלֵאָה Mele'a) / Melea] (osoba) Znači: Punina / Obilje Tvorba: Obično se izvodi iz hebrejskog korijena 'male' (biti pun, ispuniti), premda pouzdana potvrda ovog osobnog imena u Starom zavjetu ne postoji.

- Mena [Μεννὰ (heb. vjerojatno מְנַחֵם Menachem ili מָנָה Mana) / Menna] (osoba) Znači: Utješitelj (ili: Određeni dio / Broj) Tvorba: Etimologija nije posve sigurna; najčešće se tumači kao skraćeni oblik hebrejskog imena Menahem (od korijena 'nacham' - tješiti) ili od korijena 'mana' (brojati, odrediti).

- Matata [Ματταθὰ (heb. מַתַּתָּה Mattatta) / Mattatha] (osoba) Znači: Dar (Jahvin) Tvorba: Aramejska ili hebrejska izvedenica od korijena 'natan' (dati), skraćeni oblik imena Matatija ('dar Jahvin').

- Natan [Ναθὰμ / Ναθάν (heb. נָתָן Natan) / Natham] (osoba) Znači: On (Bog) je dao / Darovao je Tvorba: Izravni glagolski oblik (perfekt) hebrejskog korijena 'natan' (dati), pri čemu se Bog podrazumijeva kao darivatelj djeteta.

- David [Δαυὶδ (heb. דָּוִד Dawid) / Dauid] (osoba) Znači: Ljubljeni / Miljenik Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena 'dod' koji znači ljubljeni, dragi ili prijatelj.

Zaključak

Ovaj redak iz Lukinog evanđelja (Lk 3,31) dio je Isusovog rodoslovlja koje pedantno prati Njegovo povijesno i biološko podrijetlo. Ponavljanje genitiva člana 'τοῦ' stvara ritmičan, neprekinuti lanac generacija, naglašavajući kontinuitet Božje prisutnosti i vjernosti kroz ljudsku povijest unatoč njenim usponima i padovima.

Najznačajnija teološka poanta ovog isječka je povezivanje Isusa s kraljem Davidom preko njegovog sina Natana. Time se nepobitno potvrđuje Isusov identitet obećanog 'Sina Davidova' i Mesije koji ispunjava starozavjetna iščekivanja o vječnom kraljevstvu, ali istovremeno (kroz Natana, a ne kralja Salomona) ukazuje na mesijanstvo koje nije nužno vezano uz ljudska očekivanja o nasljeđivanju trona po političkoj liniji, već uz Božje savršeno proviđenje.