sina Mahata, sina Matatije, sina Semeina, sina Joseha, sina Jode,
sina Mahata, sina Matatije, sina Semeina, sina Joseha, sina Jode,
sina Johanana, sina Rese, sina Zerubabela, sina Šealtiela, sina Nerija,
sina Malkija, sina Adija, sina Kosama, sina Elmadama, sina Era,
sina Jošue, sina Eliezera, sina Jorima, sina Matata, sina Levija,
sina Šimuna, sina Jude, sina Josipa, sina Jonama, sina Elijakima,
sina Malkija, sina Adija, sina Kosama, sina Elmadama, sina Era,
Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova,
τοῦ Μελχὶ τοῦ Ἀδδὶ τοῦ Κωσὰμ τοῦ Ἐλμαδὰμ τοῦ Ἢρ
tou Melchi tou Addi tou Kōsam tou Elmadam tou Ēr
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[onoga] Malkija [onoga] Adija [onoga] Kosama [onoga] Elmadama [onoga] Era"
1. [onoga] Izvornik: τοῦ [tou] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine muškog roda. Ponavlja se ispred svakog od pet imena, noseći cjelokupnu sintaktičku strukturu stiha jer u njemu nema nijednog glagola ni sklonjive imenice. Značenje: Neprekidno nizanje genitivnog člana vodi čitatelja unatrag kroz vrijeme, sada u razdoblje prije babilonskog sužanjstva. Gramatička istovjetnost svakog člana u nizu naglašava jednakost svih naraštaja pred Bogom, bilo da su živjeli u doba kraljevskog sjaja ili u skrovitosti sporedne Davidove grane.
2. Malkija ... Adija Izvornik: Μελχὶ ... Ἀδδὶ [Melchi ... Addi] Gramatika: Dvije nesklonjive vlastite imenice muškog roda sa završetkom na -ι, što je tipičan grčki zapis hebrejskih skraćenih imena koja završavaju na posvojni sufiks ('moj'). Padež (genitiv jednine) vidljiv je samo iz prethodnog člana τοῦ. Značenje: Prelaskom od Nerija na Malkija i Adija, Lukino rodoslovlje napušta poznatu vladarsku liniju judejskih kraljeva i ulazi u sporednu granu Davidova doma koja potječe od kraljeva sina Natana. Ipak, samo ime Malki ('moj kralj') čuva svijest o kraljevskom dostojanstvu i Božjem vrhovništvu u toj skromnijoj obiteljskoj grani.
3. Kosama ... Elmadama ... Era Izvornik: Κωσὰμ ... Ἐλμαδὰμ ... Ἢρ [Kōsam ... Elmadam ... Ēr] Gramatika: Tri vlastite imenice muškog roda koje završavaju na suglasnik te se u grčkom ne mogu sklanjati po padežima, pa su u rečenici uvrštene kao genitiv jednine pomoću člana τοῦ. Značenje: Ova tri imena ne spominju se u starozavjetnim rodoslovljima, što pokazuje da je Luka raspolagao izvanbiblijskim obiteljskim zapisima Davidovih potomaka. Prisutnost ovih inače nepoznatih ljudi u rodoslovlju Sina Božjega potvrđuje da Bog povijest spasenja ne gradi samo preko slavnih vladara, nego i preko običnih, zaboravljenih vjernika. Imena: - Malki [Μελχί (heb. מַלְכִּי Malki) / Melchi] (osoba) Znači: Moj kralj (je Jahve) Tvorba: Izvedeno od hebrejske imenice 'melek' (kralj) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine, kao skraćeni oblik teoforičnog imena Malkija (מַלְכִּיָּה - 'Moj kralj je Jahve'). U polju hrv_tekst stoji u genitivu 'Malkija', iz čega slijedi nominativ Malki (ili Malkij).
- Adi [Ἀδδί (heb. עַדִּי Adi) / Addi] (osoba) Znači: Moj ures (ukras) ili Svjedok Tvorba: Potječe od hebrejske imenice 'adi' (nakit, ures, ukras), često kao skraćenica od Adaja ('Jahve je ukrasio'), premda se ponekad povezuje i s korijenom 'ed' (svjedok).
- Kosam [Κωσάμ (heb. קוֹסָם Kosam) / Kōsam] (osoba) Znači: Proricatelj ili Onaj koji odlučuje Tvorba: Hebrejsko ili aramejsko ime izvedeno iz korijena 'kasam' (gatati, proricati, donositi mudru odluku), koje se u Bibliji pojavljuje samo na ovom mjestu.
- Elmadam [Ἐλμαδάμ (heb. אֶלְמוֹדָם Elmodam) / Elmadam] (osoba) Znači: Bog je mjera ili Bog njihove mjere Tvorba: Složeno od hebrejske riječi 'El' (Bog) i korijena 'madad' (mjeriti, odmjeriti) ili 'madon' (veličina, stas), čime se Bog slavi kao vrhovno mjerilo svega.
- Er [Ἤρ (heb. עֵר Er) / Ēr] (osoba) Znači: Budan ili Čuvar Tvorba: Potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'ur' (biti budan, probuditi se, bdjeti). Riječ je o pretku iz Natanove grane Davidova roda kojeg ne treba miješati s Judinim prvorođencem istoga imena iz Knjige Postanka.
Ovaj stih predstavlja manji fragment Isusovog rodoslovlja zapisanog u Lukinom evanđelju (Lk 3,28). Njegova središnja teološka svrha je povijesno ukorjenjivanje utjelovljenog Sina Božjeg u konkretan, stvarni povijesni niz ljudskih generacija. Nabrajanjem ovih, široj javnosti manje poznatih osoba, Luka snažno potvrđuje Isusovu ljudsku narav i njegovu intimnu povezanost sa sudbinom izraelskog naroda. Kroz analizu imena koja odišu teoforičnim značenjima (suverenost, Božje bdijenje i prisutnost), jasna je poruka o Božjoj suverenoj providnosti. Iako su ovi preci djelovali u vremenima tišine ili kušnji, Bog je preko njih strpljivo i precizno vodio tijek povijesti, čuvajući svoj Savez kako bi pripremio put dolasku Isusa Krista.