sina Matatije, sina Amosa, sina Nauma, sina Heslija, sina Nagaja,
sina Matatije, sina Amosa, sina Nauma, sina Heslija, sina Nagaja,
sina Mahata, sina Matatije, sina Semeina, sina Joseha, sina Jode,
sina Johanana, sina Rese, sina Zerubabela, sina Šealtiela, sina Nerija,
sina Malkija, sina Adija, sina Kosama, sina Elmadama, sina Era,
sina Jošue, sina Eliezera, sina Jorima, sina Matata, sina Levija,
sina Johanana, sina Rese, sina Zerubabela, sina Šealtiela, sina Nerija,
Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovaveljeva, sina Salatiilova, sina Nirijna,
τοῦ Ἰωανὰν τοῦ Ῥησὰ τοῦ Ζοροβαβὲλ τοῦ Σαλαθιὴλ τοῦ Νηρὶ
tou Iōanan tou Rhēsa tou Zorobabel tou Salathiēl tou Nēri
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[onoga] Johanana [onoga] Rese [onoga] Zerubabela [onoga] Šealtiela [onoga] Nerija"
1. [onoga] Izvornik: τοῦ [tou] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine muškog roda. Kao i u prethodnim stihovima, zamjenjuje imenicu 'sin' i izražava genitiv podrijetla (doslovno: 'onoga od...'). Značenje: U ovom stihu član τοῦ spaja manje poznate potomke s ključnim povijesnim ličnostima obnove nakon babilonskog sužanjstva (Zerubabel i Šealtiel). Time se pokazuje da se mesijanska linija ne prekida ni u najtežim povijesnim lomovima poput propasti kraljevstva i progonstva.
2. Johanana ... Rese Izvornik: Ἰωανὰν ... Ῥησὰ [Iōanan ... Rhēsa] Gramatika: Dvije vlastite imenice muškog roda u funkciji genitiva jednine. Prva je nepromjenjiva semitska posuđenica, a druga završava na -α, no u ovom nizu obje se oslanjaju na član τοῦ za iskazivanje padežnog odnosa. Značenje: Ova dva imena označavaju prijelaz iz biblijski dobro dokumentiranog doba povratka iz Babilona u skrivenije stoljetno razdoblje. Prisutnost aramejskog naslova 'Resa' (knez) kao vlastitog imena svjedoči o ugledu koji su Zerubabelovi potomci uživali u zajednici.
3. Zerubabela ... Šealtiela ... Nerija Izvornik: Ζοροβαβὲλ ... Σαλαθιὴλ ... Νηρὶ [Zorobabel ... Salathiēl ... Nēri] Gramatika: Tri nesklonjive vlastite imenice muškog roda semitskog podrijetla, u genitivu jednine određenom članom τοῦ. Značenje: Ovo je ključno čvorište rodoslovlja u kojem se Lukina linija (preko Davidova sina Natana i Nerija) susreće s Matejevom kraljevskom linijom (preko Salomona i Jekonije) u osobama Šealtiela i Zerubabela. Spominjanje Nerija kao Šealtielova oca objašnjava se leviratskim brakom ili posvojenjem nakon što je kralj Jekonija ostao bez nasljednika na prijestolju, čime se ispunilo proroštvo a ipak očuvala Davidova krv. Imena: - Johanan [Ἰωανάν (heb. יוֹחָנָן Johanan) / Iōanan] (osoba) Znači: Jahve je milostiv ili Jahve se smilovao Tvorba: Tvoreno od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jo' (Jahve) i glagolskog korijena 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost, smilovati se); iz istog izvornika potječe i hrvatsko ime Ivan.
- Resa [Ῥησά (aram. רֵישָׁא Reša) / Rhēsa] (osoba) Znači: Glava ili Knez (Vođa) Tvorba: Potječe od aramejske imenice 'reša' (glava, poglavar, knez). Neki bibličari smatraju da je izvorno bila riječ o tituli Zerubabela ('knez Zerubabel') koja je u kasnijem prijepisu osamostaljena kao vlastito ime njegova sina.
- Zerubabel [Ζοροβαβέλ (heb. זְרֻבָּבֶל Zerubavel, akad. Zēru-Bābili) / Zorobabel] (osoba) Znači: Sjeme (potomak) Babilona ili Začet u Babilonu Tvorba: Složeno od semitskog korijena 'zera' (sjeme, potomstvo) i imena grada 'Babel' (Babilon). Bio je judejski upravitelj kraljevske krvi koji je predvodio prvu skupinu povratnika iz babilonskog sužanjstva i obnovio Hram.
- Šealtiel [Σαλαθιήλ (heb. שְׁאַלְתִּיאֵל Šealtiel) / Salathiēl] (osoba) Znači: Izmolio sam od Boga Tvorba: Tvoreno od hebrejskog glagola 'šaal' u 1. licu jednine perfekta (pitati, moliti, tražiti - 'šaalti') i imenice 'El' (Bog). Ime izražava zahvalnost roditelja za dijete darovano u progonstvu kao znak nade.
- Neri [Νηρί (heb. נֵרִי Neri) / Nēri] (osoba) Znači: Moja svjetiljka (je Jahve) Tvorba: Skraćeni oblik teoforičnog imena Nerija (נֵרִיָּה Nerijahu), tvorenog od imenice 'ner' (svjetiljka, luč) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine ('moja svjetiljka') i Božjeg imena Jahve; slika svjetiljke u Starom zavjetu često označava opstanak Davidove loze.
Ovaj stih, dio Isusova rodoslovlja u Lukinom evanđelju (Lk 3,27), na prvi pogled izgleda samo kao popis imena, no on duboko svjedoči o Božjoj vjernosti kroz povijest. Kroz imena koja znače "Jahve je milostiv" (Ivanan), "Glava/Knez" (Resa), "Rođen u Babilonu" (Zorobabel), "Tražio sam od Boga" (Salatiel) i "Moja svjetiljka" (Neri), ocrtava se čitava teološka drama izraelskog naroda: pad u sužanjstvo, molitva za izbavljenjem, Božja milost, obnova Hrama i vodstvo kroz tamu do rođenja obećanog Mesije.
Luka, navodeći ovu liniju, naglašava Isusovu ukorijenjenost u povijesti Izraela, posebno ističući Zerubabela i Salatiela kao ključne figure poslije-egzilskog razdoblja. To rodoslovlje ne povezuje Isusa samo s kraljevskom slavom Davida, već i s iskustvom patnje, sužanjstva i nade u babilonskom ropstvu, pokazujući da se Božji plan spasenja ostvaruje kroz stvarne, povijesne i često teške ljudske okolnosti.