I sam Isus na početku bijaše od oko trideset godina, budući sin, kako se smatraše, Josipa, sina Elija,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I sam Isus na početku bijaše od oko trideset godina, budući sin, kako se smatraše, Josipa, sina Elija,
sina Matata, sina Levija, sina Malkija, sina Janaja, sina Josipa,
sina Matatije, sina Amosa, sina Nauma, sina Heslija, sina Nagaja,
sina Mahata, sina Matatije, sina Semeina, sina Joseha, sina Jode,
sina Johanana, sina Rese, sina Zerubabela, sina Šealtiela, sina Nerija,
sina Matatije, sina Amosa, sina Nauma, sina Heslija, sina Nagaja,
Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva,
τοῦ Ματταθίου τοῦ Ἀμὼς τοῦ Ναοὺμ τοῦ Ἑσλὶ τοῦ Ναγγαὶ
tou Mattathiou tou Amōs tou Naoum tou Hesli tou Nangai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[onoga] Matatije [onoga] Amosa [onoga] Nauma [onoga] Heslija [onoga] Nagaja"
1. [onoga] Izvornik: τοῦ [tou] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine muškog roda. U ovom nizu stoji samostalno ispred svakog imena jer se podrazumijeva imenica 'sin' (υἱός) spomenuta na početku rodoslovlja u 23. stihu. Značenje: Genitiv podrijetla ovdje funkcionira kao neprekinuti lanac pripadnosti u kojem se svaka generacija oslanja na prethodnu. Time evanđelist naglašava povijesnu ukorijenjenost i kontinuitet Božjeg obećanja kroz stoljeća.
2. Matatije ... Amosa Izvornik: Ματταθίου ... Ἀμὼς [Mattathiou ... Amōs] Gramatika: Prvo ime je helenizirano i sklanja se po grčkoj deklinaciji s nastavkom za genitiv jednine muškog roda (-ου), dok je drugo ime zadržano u izvornom semitskom obliku te je nesklonjivo, pa njegov genitivni odnos pokazuje isključivo prethodni član. Značenje: Supostavljanje grčki sklonjivih i hebrejski nesklonjivih oblika imena odražava susret židovske predaje i helenističkog svijeta kojemu Luka piše. Spomenuti preci iz razdoblja nakon babilonskog sužanjstva svjedoče o tihoj vjernosti malih, povijesti inače nepoznatih ljudi preko kojih je Bog vodio povijest spasenja.
3. Nauma ... Heslija ... Nagaja Izvornik: Ναοὺμ ... Ἑσλὶ ... Ναγγαὶ [Naoum ... Hesli ... Nangai] Gramatika: Tri vlastite imenice muškog roda koje su u grčkom tekstu nesklonjive, ali stoje u funkciji genitiva jednine jer ih određuje prethodni član u genitivu (τοῦ). Značenje: Ova tri imena svojim korijenima nose snažne teološke naglaske utjehe, Jahvine blizine i blistavosti. Njihova prisutnost u poslijegzilijskom dijelu rodoslovlja pokazuje kako je narod u vremenima tuđinske vlasti svoju nadu u Mesiju ugrađivao u sama imena svoje djece. Imena: - Matatija [Ματταθίας (heb. מַתִּתְיָהוּ Mattitjahu) / Mattathias] (osoba) Znači: Dar Jahvin Tvorba: Tvoreno od hebrejske imenice 'mattat' (dar) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' (Jahve). U polju hrv_tekst ovog stiha ime je greškom izostavljeno u prijevodu, pa je ovdje preuzeto u standardnom hrvatskom obliku koji se nalazi u susjednom 26. stihu.
- Amos [Ἀμώς (heb. עָמוֹס Amos) / Amōs] (osoba) Znači: Nošen (od Boga) ili Onaj koji nosi teret Tvorba: Potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'amas' (nositi teret, podići, natovariti). Riječ je o osobi iz Isusova rodoslovlja koju ne treba miješati sa starozavjetnim prorokom Amosom.
- Naum [Ναούμ (heb. נַחוּם Nahum) / Naoum] (osoba) Znači: Utješen ili Pun utjehe Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena 'naham' (tješiti, žaliti, pokazati suosjećanje), često kao skraćeni oblik teoforičnog imena 'Nehemija' (Jahve tješi).
- Hesli [Ἑσλί (heb. אֶצְלִי Esli / אֲצַלְיָהוּ Asaljahu) / Hesli] (osoba) Znači: Jahve je odvojio (sačuvao) ili Jahve je plemenit Tvorba: Najvjerojatnije grčki prijepis hebrejskog imena izvedenog iz korijena 'asal' (odvojiti na stranu, uskratiti, biti plemenit) ili prijedloga 'esel' (pored, blizu), u značenju 'uz Jahvu'.
- Nagaj [Ναγγαί (heb. נֹגַהּ Nogah / נַגַּי Naggaj) / Nangai] (osoba) Znači: Sjaj ili Blistavost Tvorba: Potječe od hebrejske imenice 'nogah' (svjetlost, sjaj, zora), koja označava blistavost Božje prisutnosti; isto ime nosio je i jedan od sinova kralja Davida.
Ovaj stih je fragment Isusovog rodoslovlja zapisanog u Evanđelju po Luki (Lk 3,25). Uzastopno, ritmično ponavljanje genitivnog člana 'τοῦ' stvara književni obrazac koji čitatelju snažno naglašava neprekinuti lanac ljudske povijesti i apsolutnu Božju vjernost Njegovim obećanjima. Za razliku od Matejeva rodoslovlja, Lukino se kreće unatrag od Isusa pa sve do Adama i samoga Boga, čime Isusa smješta ne samo u uži centar židovske povijesti, nego Ga predstavlja kao univerzalnog Spasitelja cijelog čovječanstva, povezanog sa svakim čovjekom.
Nadalje, sama imena navedenih Isusovih predaka, sa svojim bogatim hebrejskim etimološkim značenjima (Dar Božji, Utjeha, Svjetlost), nisu tek suhoparni povijesni arhiv. Ona teološki snažno odjekuju temama koje su ključne za cjelokupno Lukino evanđelje. Kroz ovu naizgled običnu genealogiju, evanđelist suptilno, ali moćno komunicira priču o Bogu koji kroz stoljeća daruje milost, donosi utjehu svom napaćenom narodu i u konačnici daruje spasonosnu svjetlost svijetu kroz utjelovljenje obećanog Mesije.