A dogodi se, kad se krstio sav narod i kad je Isus bio kršten te se molio, da se otvori Nebo,
A dogodi se, kad se krstio sav narod i kad je Isus bio kršten te se molio, da se otvori Nebo,
i siđe Duh Sveti u tjelesnom obličju kao golub na Njega, i glas s Neba dođe: "Ti si Sin Moj ljubljeni, u Tebi nađoh milinu."
I sam Isus na početku bijaše od oko trideset godina, budući sin, kako se smatraše, Josipa, sina Elija,
sina Matata, sina Levija, sina Malkija, sina Janaja, sina Josipa,
sina Matatije, sina Amosa, sina Nauma, sina Heslija, sina Nagaja,
I sam Isus na početku bijaše od oko trideset godina, budući sin, kako se smatraše, Josipa, sina Elija,
I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna,
Καὶ αὐτὸς ἦν ὁ Ἰησοῦς ἀρχόμενος ὡσεὶ ἐτῶν τριάκοντα ὢν υἱός, ὡς ἐνομίζετο, Ἰωσὴφ τοῦ Ἠλὶ
Kai autos ēn ho Iēsous archomenos hōsei etōn triakonta ōn huios hōs enomizeto Iōsēph tou Ēli
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sam bijaše Isus počinjući oko godina trideset budući sin, kako se smatraše, Josipa onoga Elija"
1. I sam bijaše Isus počinjući Izvornik: Καὶ αὐτὸς ἦν Ἰησοῦς ἀρχόμενος [Kai autos ēn Iēsous archomenos] Gramatika: Imperfekt glagola 'biti' u 3. licu jednine spojen s participom prezenta medija u nominativu jednine muškog roda. Naglašena zamjenica 'sam' (αὐτός) izdvaja Isusa kao središnju osobu na početku njegova javnog djelovanja. Značenje: Ovom napomenom Luka povezuje Isusovo krštenje s početkom njegove javne službe i uvodi rodoslovlje kako bi pokazao tko je taj Isus koji sada stupa pred narod.
2. oko godina trideset Izvornik: ὡσεὶ ἐτῶν τριάκοντα [hōsei etōn triakonta] Gramatika: Prilog za približnost uz imenicu u genitivu množine srednjeg roda (genitiv svojstva ili dobi) i nepromjenjivi glavni broj. Prilog 'oko' pokazuje da Luka ne navodi strogi matični podatak nego zaokruženu dob punoljetnosti i zrelosti. Značenje: U tridesetoj godini života leviti su stupali u hramsku službu (Br 4,3), David je postao kraljem (2 Sam 5,4), a Josip egipatski stao pred faraona (Post 41,46), pa ta dob označava punu zrelost za preuzimanje mesijanskog poslanja.
3. budući sin, kako se smatraše Izvornik: ὢν υἱός, ὡς ἐνομίζετο [ōn huios, hōs enomizeto] Gramatika: Particip prezenta aktiva glagola 'biti' uz imenicu 'sin' u nominativu bez člana, iza čega slijedi umetnuta zavisna rečenica s glagolom u imperfektu pasiva, 3. lice jednine. Imperfekt pasiva označava ono što se u društvu uobičajeno i po zakonu držalo ili smatralo. Značenje: Nakon što je u prethodnom stihu Otac s neba objavio što Isus uistinu jest ('Sin moj ljubljeni'), Luka ovdje pažljivo ograđuje ljudsko mišljenje: Isus je bio Josipov sin po zakonskom pravu i društvenom mnijenju, dok je po začeću Sin Božji.
4. Josipa onoga Elija Izvornik: Ἰωσὴφ τοῦ Ἠλὶ [Iōsēph tou Ēli] Gramatika: Vlastita imena koja su u grčkom nesklonjiva, ali im padež (genitiv jednine muškog roda) određuje određeni član 'onoga' (τοῦ) ispred imena Eli. Taj član u genitivu u cijelom rodoslovlju izražava pripadnost i podrijetlo ('onaj od', tj. sin od). Značenje: Za razliku od Mateja koji rodoslovlje vodi od Abrahama prema dolje glagolom 'rodi', Luka ide uzlazno od Josipa prema Bogu koristeći genitiv pripadnosti, čime naglašava pravni i obiteljski slijed koji na kraju sve ljude povezuje s Bogom. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teoforskog elementa Jahve (Jeho-) i glagola jaša' (spasiti).
- Josip [Ἰωσὴφ (heb. יוֹסֵף) / Iōsēph (heb. Josef)] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda / umnoži Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Josef, koje potječe od glagolskog korijena jasaf (dodati, pridodati, umnožiti).
- Eli [Ἠλὶ (heb. עֵלִי) / Ēli (heb. Eli)] (osoba) Znači: Uzvišen / Moj Bog Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Eli, koje se tumači od korijena 'alah (uzdići se, biti uzvišen) ili kao skraćeni oblik s posvojnim sufiksom od El ('moj Bog').
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (3,23) služi kao prijelazna točka između Isusovog skrivenog života i početka Njegovog javnog djelovanja. Navođenjem Isusove dobi od 'oko trideset godina', Luka povlači paralelu sa starozavjetnim patrijarsima, kraljevima i svećenicima koji su u toj dobi preuzimali važne službe, legitimirajući Isusa kao Mesiju koji je potpuno spreman za svoje poslanje.
Istodobno, umetak 'kako se smatralo' pažljivo čuva otajstvo Isusova božanskog podrijetla i djevičanskog začeća. Iako ga uvrštava u ljudsko rodoslovlje preko zakonskog oca Josipa, Luka daje do znanja da Isusovo pravo očinstvo pripada Bogu, čime savršeno spaja Isusovu ljudsku ukorijenjenost, Davidovu kraljevsku liniju i Njegovu božansku narav.