A tetrarh Herod, karan od njega zbog Herodijade, žene brata njegova, i zbog svih zala koja učini Herod,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A tetrarh Herod, karan od njega zbog Herodijade, žene brata njegova, i zbog svih zala koja učini Herod,
dodade na sve i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.
A dogodi se, kad se krstio sav narod i kad je Isus bio kršten te se molio, da se otvori Nebo,
i siđe Duh Sveti u tjelesnom obličju kao golub na Njega, i glas s Neba dođe: "Ti si Sin Moj ljubljeni, u Tebi nađoh milinu."
I sam Isus na početku bijaše od oko trideset godina, budući sin, kako se smatraše, Josipa, sina Elija,
A dogodi se, kad se krstio sav narod i kad je Isus bio kršten te se molio, da se otvori Nebo,
A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo,
Ἐγένετο δὲ ἐν τῷ βαπτισθῆναι ἅπαντα τὸν λαὸν καὶ Ἰησοῦ βαπτισθέντος καὶ προσευχομένου ἀνεῳχθῆναι τὸν οὐρανὸν
Egeneto de en tō baptisthēnai hapanta ton laon kai Iēsou baptisthentos kai proseuchomenou aneōchthēnai ton ouranon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dogodi se a u tome da bi kršten sav taj narod i Isusa bivšeg krštena i molećega se da se otvori to nebo"
1. Dogodi se a Izvornik: Ἐγένετο δὲ [Egeneto de] Gramatika: Glagol u aoristu medija indikativa, 3. lice jednine, praćen veznikom koji označava blagi prijelaz na novu cjelinu. To je tipična Lukina pripovjedna konstrukcija po uzoru na starozavjetni hebrejski izričaj 'i dogodi se', kojom se uvodi svečani trenutak i zaokret u zbivanju. Značenje: Luka najprije zaključuje pripovijest o Ivanovu zatočenju, a zatim ovom formulom svečano preusmjerava sav fokus povijesti spasenja isključivo na Isusa.
2. u tome da bi kršten sav taj narod Izvornik: ἐν τῷ βαπτισθῆναι ἅπαντα τὸν λαὸν [en tō baptisthēnai hapanta ton laon] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u dativu srednjeg roda koji poimenjuje infinitiv aorista pasiva, dok je subjekt infinitiva ('sav narod') u akuzativu. Ovakav infinitiv označava vremenski okvir unutar kojega se ili nakon kojega se zbiva središnja radnja. Značenje: Glagol doslovno znači 'uroniti' ili 'podroniti'. Isus ne istupa izdvojeno od puka, nego se posve solidarizira s narodom koji u obraćenju prima Ivanovo krštenje.
3. i Isusa bivšeg krštena Izvornik: καὶ Ἰησοῦ βαπτισθέντος [kai Iēsou baptisthentos] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od imenice i participa aorista pasiva u genitivu jednine muškog roda. Aoristni particip stavlja sam čin krštenja u pozadinu kao već dovršenu radnju koja prethodi glavnom događaju otvaranja neba. Značenje: Luka sam čin Isusova krštenja spominje u podređenoj konstrukciji kako bi naglasak sa samog obreda prebacio na Isusovu molitvu i nebesku objavu koja slijedi.
4. i molećega se Izvornik: καὶ προσευχομένου [kai proseuchomenou] Gramatika: Particip prezenta medija u genitivu jednine muškog roda, koji nastavlja genitiv apsolutni i slaže se s imenom Isus. Za razliku od prethodnog aorista ('bivšeg krštena'), prezent ovdje naglašava trajnu, nesvršenu radnju: nebo se otvara upravo dok Isus traje u molitvi. Značenje: Molitva je kod Luke glavno mjesto Božjeg djelovanja i objave; na svakoj prekretnici svoga poslanja Isus moli, pokazujući neprekidno sinovsko zajedništvo s Ocem.
5. da se otvori to nebo Izvornik: ἀνεῳχθῆναι τὸν οὐρανὸν [aneōchthēnai ton ouranon] Gramatika: Infinitiv aorista pasiva s vlastitim subjektom u akuzativu ('to nebo'), koji ovisi o uvodnom glagolu 'dogodi se'. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), čime se izriče da sam Bog otvara nebo. Značenje: Otvaranje neba ispunjenje je starozavjetne čežnje (usp. Iz 64,1) da Bog probije barijeru između neba i zemlje te izravno zahvati u ljudsku povijest. Imena: - Isus [Ἰησοῦ (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsou (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik semitskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Luka 3:21) predstavlja ključnu teološku prekretnicu i svečani uvod u Isusovo javno djelovanje. Iako je bez grijeha, Isus se solidarizira s grešnim čovječanstvom sudjelujući u Ivanovom krštenju pokajanja. Njegov čin izražava savršenu poniznost i preuzimanje uloge Sluge, podlažući se Očevoj volji kako bi ispunio 'svu pravednost' božanskog nauma o spasenju. Ono što izdvaja Lukin izvještaj je jedinstveni naglasak na Isusovoj molitvi koja izravno prethodi božanskoj intervenciji. Dramatično 'otvaranje neba' (passivum divinum) simbolizira kraj višestoljetne proročke šutnje i premošćivanje jaza između neba i zemlje. To je veličanstveni epifanijski trenutak u kojem Bog Otac odgovara na molitvu svog Sina, čime postavlja pozornicu za objavu Isusovog božanskog identiteta i Njegovo konačno pomazanje Svetim Duhom za mesijansko poslanje.