I reče: "Uistinu vam govorim, ova siromašna udovica baci više od sviju;
I reče: "Uistinu vam govorim, ova siromašna udovica baci više od sviju;
jer svi ovi od viška svojega baciše među darove, a ova od oskudice svoje baci sav žitak što ga imaše."
I dok neki govorahu o Hramu kako je lijepim kamenjem i zavjetnim darovima ukrašen, reče:
"Ovo što promatrate — doći će dani u kojima neće biti ostavljen kamen na kamenu koji neće biti razvaljen."
Upitaše Ga pak govoreći: "Učitelju, kada će dakle to biti i koji je znak kada se to ima zbivati?"
I dok neki govorahu o Hramu kako je lijepim kamenjem i zavjetnim darovima ukrašen, reče:
I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reče:
Καί τινων λεγόντων περὶ τοῦ ἱεροῦ ὅτι λίθοις καλοῖς καὶ ἀναθήμασιν κεκόσμηται εἶπεν·
Kai tinōn legontōn peri tou hi'erou hoti lithois kalois kai anathēmasin kekosmētai eipen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dok su neki govorili o tome hramu da kamenjem lijepim i zavjetnim darovima je ukrašen, reče:"
1. dok su neki govorili Izvornik: τινων λεγόντων [tinōn legontōn] Gramatika: Neodređena zamjenica i particip prezenta aktiva u genitivu množine muškog roda tvore konstrukciju genitiva apsolutnog. Particip prezenta označava trajnu, nesvršenu radnju u prošlosti koja služi kao vremenski i uzročni okvir glavnom glagolu. Značenje: Ljudi zadivljeno i kontinuirano komentiraju vanjski sjaj građevine. Njihova usmjerenost na materijalnu veličanstvenost postaje izravan povod za Isusov proročki odgovor koji preokreće ljudska mjerila vrijednosti.
2. o tome hramu Izvornik: περὶ τοῦ ἱεροῦ [peri tou hi'erou] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i imenicom srednjeg roda u genitivu jednine. Imenica označava čitav posvećeni hramski kompleks s predvorjima i trijemovima, za razliku od uže riječi za samo svetište. Značenje: Herodov Hram bio je vjersko i nacionalno središte židovskog naroda te jedno od graditeljskih čuda antičkog svijeta. Promatrači u njegovoj masivnosti vide jamstvo trajnosti i Božje prisutnosti.
3. kamenjem lijepim Izvornik: λίθοις καλοῖς [lithois kalois] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu množine muškog roda. Dativ ovdje ima funkciju sredstva (instrumentala), označavajući materijal kojim je izvršeno ukrašavanje. Značenje: Odnosi se na golemo, precizno klesano bijelo kamenje i mramorne blokove kojima je Herod Veliki obložio hramsko zdanje. Pridjev ne označava samo estetsku ljepotu, nego i vrsnoću, plemenitost i prikladnost.
4. zavjetnim darovima Izvornik: ἀναθήμασιν [anathēmasin] Gramatika: Imenica srednjeg roda u dativu množine, također u funkciji dativa sredstva. Izvedena je od glagola koji znači 'postaviti gore' ili 'izložiti u svetištu'. Značenje: Označava dragocjene predmete posvećene Bogu i obješene po hramskim zidovima i trijemovima (poput čuvenog zlatnog trsa i darova vladara). Ti su prinosi svjedočili o stoljetnoj pobožnosti i bogatstvu hodočasnika.
5. je ukrašen Izvornik: κεκόσμηται [kekosmētai] Gramatika: Glagol u indikativu perfekta pasiva, 3. lice jednine. Perfekt u grčkom jeziku izražava radnju izvršenu u prošlosti čije posljedice traju u sadašnjosti kao trajno stanje. Značenje: Iz korijena ovog glagola potječe pojam 'kozmos' (red, ures, skladni svijet). Hram stoji u stanju dovršenog, blistavog reda i ljepote, što će stvoriti oštar kontrast s potpunim razaranjem najavljenim u idućem stihu.
6. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u indikativu drugog aorista aktiva, 3. lice jednine. Aorist označava jednokratnu, cjelovitu radnju koja prekida trajno divljenje sugovornika izraženo participom prezenta na početku stiha. Značenje: Kratka i autoritativna uvodna riječ kojom se najavljuje Isusov proročki govor. Dok ljudi gledaju sadašnje stanje, Isusova riječ uvodi Božju perspektivu nad poviješću.
Ovaj stih (Luka 21,5) predstavlja ključni uvodni trenutak za Isusov veliki eshatološki govor, oštro suprotstavljajući ljudsku zanesenost vanjskim sjajem i Isusovu božansku svijest o duhovnoj stvarnosti. Promatrači su duboko impresionirani vizualno besprijekornim obilježjima Hrama – masivnim građevinskim kamenjem i skupocjenim zavjetnim darovima – videći u toj monumentalnoj arhitekturi simbol moći, nepokolebljive sigurnosti i vječne Božje prisutnosti među svojim narodom.
Teološki gledano, tekst upozorava na opasnost duhovne sljepoće koja redovito proizlazi iz oslanjanja na ljudska djela i prolaznu materijalnu veličanstvenost. Dok mnoštvo vidi neuništivu građevinu prepunu zemaljske slave i religioznog trijumfa, Isus kroz proročku prizmu vidi nadolazeći sud i destrukciju. Time jasno poučava svoje sljedbenike da se istinska vjera, sigurnost i Božje kraljevstvo ne smiju temeljiti na propadljivim zemaljskim institucijama i zgradama, ma kako one religijski svete i estetski zadivljujuće bile.