Jao trudnicama i dojiljama u one dane; jer bit će velika nevolja na zemlji i Gnjev nad ovim narodom,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jao trudnicama i dojiljama u one dane; jer bit će velika nevolja na zemlji i Gnjev nad ovim narodom,
i past će od oštrice mača, i bit će odvedeni u ropstvo među sve narode, i Jeruzalem će biti gažen od naroda dok se ne ispune vremena naroda.
I bit će znamenja na suncu i mjesecu i zvijezdama, a na Zemlji tjeskoba naroda u nedoumici zbog huke mora i valovlja,
dok ljudi budu izdisali od straha i iščekivanja onoga što nailazi na svijet; jer sile će se Nebesa uzdrmati.
I tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku sa Silom i Slavom velikom.
I bit će znamenja na suncu i mjesecu i zvijezdama, a na Zemlji tjeskoba naroda u nedoumici zbog huke mora i valovlja,
I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.
καὶ ἔσονται σημεῖα ἐν ἡλίῳ καὶ σελήνῃ καὶ ἄστροις, καὶ ἐπὶ τῆς γῆς συνοχὴ ἐθνῶν ἐν ἀπορίᾳ ἤχους θαλάσσης καὶ σάλου
kai esontai sēmeia en hēliō kai selēnē kai astrois kai epi tēs gēs sunochē ethnōn en aporia ēchous thalassēs kai salou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bit će znakovi u suncu i mjesecu i zvijezdama, i na zemlji tjeskoba naroda u bespuću huke mora i valovlja"
1. bit će znakovi Izvornik: ἔσονται σημεῖα [esontai sēmeia] Gramatika: Glagol 'biti' u futuru medija, 3. lice množine, uz imenicu srednjeg roda u nominativu množine bez člana. U klasičnom grčkom imenica srednjeg roda u množini obično traži glagol u jednini, no ovdje glagol u množini naglašava mnoštvo pojedinačnih, zasebnih pojava. Značenje: Riječ označava vidljive pojave koje ne stoje same za sebe, nego upućuju na dublju božansku stvarnost i skori preokret kozmičkog poretka. Odsutnost člana naglašava kakvoću zbivanja: pojavit će se zbivanja koja imaju karakter božanskih predznaka.
2. u suncu i mjesecu i zvijezdama Izvornik: ἐν ἡλίῳ καὶ σελήνῃ καὶ ἄστροις [en hēliō kai selēnē kai astrois] Gramatika: Prijedlog s trima imenicama u dativu jednine i množine, sve bez određenog člana, povezane ponavljanjem veznika 'i' (polisindeton). Odsutnost člana stavlja naglasak na sama nebeska tijela kao sfere u kojima se očituju poremećaji. Značenje: Slika se oslanja na starozavjetnu proročku tradiciju (npr. Izaija, Joel) u kojoj potresanje nebeskih svjetlila označava Božji sud nad svijetom i kraj dotadašnje povijesne epohe.
3. tjeskoba naroda Izvornik: συνοχὴ ἐθνῶν [sunochē ethnōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine praćena subjektivnim genitivom množine bez člana. Imenica potječe od glagola koji znači 'stisnuti zajedno', 'držati u okruženju' ili 'pritijesniti'. Značenje: Označava stanje krajnje stiješnjenosti, tjeskobe i pritiska iz kojeg se ne vidi izlaz, pri čemu su poganski narodi diljem zemlje uhvaćeni u zajedničku egzistencijalnu krizu.
4. u bespuću Izvornik: ἐν ἀπορίᾳ [en aporia] Gramatika: Prijedlog s imenicom u dativu jednine ženskog roda. Riječ je tvorena od niječnog prefiksa (alfa privativum) i imenice 'poros' (prolaz, put, prijelaz), pa doslovno znači 'stanje bez prolaza'. Značenje: Opisuje potpunu zbunjenost, bespomoćnost i nedoumicu pred događajima kojima ljudski um ne može pronaći rješenje ni izlaz.
5. huke mora i valovlja Izvornik: ἤχους θαλάσσης καὶ σάλου [ēchous thalassēs kai salou] Gramatika: Niz genitiva jednine koji ovise o prethodnoj imenici 'bespuće' kao genitivi uzroka (zbog huke i valovlja). Obje imenice za zvuk i gibanje vode stoje bez člana, čime se naglašava neukrotiva silina pojave. Značenje: U biblijskoj kozmologiji uzburkano i bučno more simbol je iskonskog kaosa i sila neprijateljskih Bogu i čovjeku, pa njegova rika predskazuje raspad stabilnosti stvorenoga svijeta.
Ovaj stih (Luka 21,25) dio je Isusove eshatološke besjede i opisuje kozmičke i zemaljske događaje koji će prethoditi drugom dolasku Sina Čovječjega. Kroz apokaliptični rječnik, tekst snažno suprotstavlja nebeski svod (sunce, mjesec, zvijezde) i zemaljsku sferu, naglašavajući da potresanje stvorenog poretka obuhvaća cijeli svemir. Uzburkano more, koje tradicionalno simbolizira sile smrti, izaziva paralizirajući strah pred silama koje čovjek ne može kontrolirati.
Teološka svrha ovog opisa je upozoriti na prolaznost starog svijeta i potaknuti na budnost. 'Tjeskoba' i 'bezizlaznost' naroda pokazuju ljudsku bespomoćnost izvan pouzdanja u Boga. Za vjernike, ovi zastrašujući događaji ne predstavljaju kraj u očaju, već porođajne muke novog stvorenja i znak da se približava njihovo konačno otkupljenje.