Tada oni u Judeji neka bježe u gore, i oni u sredini njegovoj neka izlaze, a oni po krajevima neka ne ulaze u njega.
Tada oni u Judeji neka bježe u gore, i oni u sredini njegovoj neka izlaze, a oni po krajevima neka ne ulaze u njega.
Jer ovo su dani osvete, da se ispuni sve što je pisano.
Jao trudnicama i dojiljama u one dane; jer bit će velika nevolja na zemlji i Gnjev nad ovim narodom,
i past će od oštrice mača, i bit će odvedeni u ropstvo među sve narode, i Jeruzalem će biti gažen od naroda dok se ne ispune vremena naroda.
I bit će znamenja na suncu i mjesecu i zvijezdama, a na Zemlji tjeskoba naroda u nedoumici zbog huke mora i valovlja,
Jao trudnicama i dojiljama u one dane; jer bit će velika nevolja na zemlji i Gnjev nad ovim narodom,
Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, gnjev na ovom narodu.
Οὐαὶ δὲ ταῖς ἐν γαστρὶ ἐχούσαις καὶ ταῖς θηλαζούσαις ἐν ἐκείναις ταῖς ἡμέραις· ἔσται γὰρ ἀνάγκη μεγάλη ἐπὶ τῆς γῆς καὶ ὀργὴ ἐν τῷ λαῷ τούτῳ,
Ouai de tais en gastri echousais kai tais thēlazousais en ekeinais tais hēmerais estai gar anagkē megalē epi tēs gēs kai orgē en tō laō toutō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao tima u utrobi imajućima i tima dojećima u one te dane; bit će naime nevolja velika na toj zemlji i gnjev tomu narodu ovomu,"
1. Jao Izvornik: Οὐαὶ [Ouai] Gramatika: Uzvik boli i žaljenja nakon kojega slijedi dativ osoba na koje se odnosi. Značenje: Ovdje ovaj uzvik ne izriče kletvu ili osudu, nego duboko Isusovo suosjećanje i bol nad najranjivijima koji će trpjeti strahote opsade i bijega.
2. tima u utrobi imajućima i tima dojećima Izvornik: ταῖς ἐν γαστρὶ ἐχούσαις καὶ ταῖς θηλαζούσαις [tais en gastri echousais kai tais thēlazousais] Gramatika: Dva poimeničena participa prezenta aktivnog u dativu množine ženskog roda s određenim članom. Idiom 'imati u utrobi' standardni je grčki izraz za trudnoću, a prezentski participi opisuju njihovo trenutačno stanje u trenutku katastrofe. Značenje: Majčinstvo, koje se u židovskoj kulturi smatralo najvećim blagoslovom, u uvjetima glađu izmorene opsade i naglog bijega u planine postaje izvor najteže patnje i fizičke nemoći.
3. nevolja velika Izvornik: ἀνάγκη μεγάλη [anagkē megalē] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine ženskog roda, bez člana. Značenje: Riječ izvorno označava neizbježnu prisilu, tjesnac i pritisak iz kojeg nema izlaza. Luka koristi ovaj izraz (umjesto uobičajenog 'thlipsis' kod Marka i Mateja) kako bi naglasio bezizlaznu stisku opsade i gladi.
4. na toj zemlji Izvornik: ἐπὶ τῆς γῆς [epi tēs gēs] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine ženskog roda i određenim članom. Značenje: S obzirom na neposrednu povezanost sa sljedećim izrazom 'tomu narodu ovomu' i spominjanje Judeje u 21. stihu, imenica ovdje primarno označava izraelsku zemlju (Judeju), a ne čitav planet.
5. gnjev tomu narodu ovomu Izvornik: ὀργὴ τῷ λαῷ τούτῳ [orgē tō laō toutō] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda uz imenicu i pokaznu zamjenicu u dativu jednine muškog roda. Dativ ovdje izražava na čiju se štetu gnjev izlijeva. Značenje: Imenica 'laos' u Lukinu djelu redovito označava izabrani narod Izraela (za razliku od 'ethnē' za pogane). Božji sud očituje se kroz povijesno razorenje jer narod nije prepoznao vrijeme svojega pohođenja (usp. Lk 19,44).
Ovaj stih (Luka 21:23) prenosi duboko Isusovo suosjećanje i tragično proročko upozorenje o nadolazećem razaranju Jeruzalema. Naglasak na ranjivim skupinama poput trudnica i dojilja funkcionira kao snažan retorički element koji ističe ekstremni užas predstojećih ratnih događaja. Zbog njihove biološke situacije i brige za bespomoćnu djecu, brzi bijeg pred nemilosrdnom opsadom bit će im iznimno otežan, a patnja uvelike maksimizirana.
Teološki gledano, tekst interpretira ove povijesne strahote ne samo kao nasumičnu ratnu tragediju, već kao manifestaciju 'gnjeva' (Božje pravedne osude) nad 'ovim narodom' zbog nevjere i odbacivanja Mesije. Nevolja ('anangkē') koja će uslijediti je neizbježna posljedica tog otpadništva. Iako stih ima jasan povijesni kontekst iz 1. stoljeća, on istodobno stoji kao univerzalno upozorenje o ozbiljnosti i neizbježnosti Božjeg suda nad grijehom.