I reče im: "Vi ste oni koji sami sebe opravdavate pred ljudima, ali Bog poznaje srca vaša; jer ono što je među ljudima uzvišeno, gnusoba je pred Bogom.
I reče im: "Vi ste oni koji sami sebe opravdavate pred ljudima, ali Bog poznaje srca vaša; jer ono što je među ljudima uzvišeno, gnusoba je pred Bogom.
Zakon i Proroci su do Ivana; od tada se navješćuje Radosna vijest o Kraljevstvu Božjem i svatko u nj silom prodire.
Ali lakše je da prođu Nebo i Zemlja negoli da propadne jedan zarez Zakona.
Svaki koji otpušta svoju ženu i ženi se drugom, čini preljub; i tko se ženi otpuštenom od muža, čini preljub.
Bijaše pak bogat čovjek te se odijevaše u purpur i fini lan veseleći se sjajno svaki dan.
Ali lakše je da prođu Nebo i Zemlja negoli da propadne jedan zarez Zakona.
Lašnje je pak nebu i zemlji proći negoli jednoj titli iz zakona propasti.
εὐκοπώτερον δέ ἐστιν τὸν οὐρανὸν καὶ τὴν γῆν παρελθεῖν ἢ τοῦ νόμου μίαν κεραίαν πεσεῖν.¶
eukopōteron de estin ton ouranon kai tēn gēn parelthein ē tou nomou mian keraian pesein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Lakše pak jest to nebo i tu zemlju proći negoli od toga zakona jedan zarez pasti."
1. Lakše Izvornik: εὐκοπώτερον [eukopōteron] Gramatika: Pridjev u komparativu, nominativ jednine srednjeg roda, stavljen na samo čelo rečenice radi naglaska. Značenje: Doslovno označava nešto što zahtijeva 'manje truda' ili 'manje napora' (od prefiksa za dobro/lako i imenice koja znači trud, umor). Naglašava da je čak i nezamislivi kozmički prevrat manji pothvat od obezvrjeđenja Božje riječi.
2. pak Izvornik: δέ [de] Gramatika: Veznik koji povezuje rečenicu s prethodnom tvrdnjom uz blagu suprotnost ili prijelaz misli. Značenje: Nakon što je u prethodnom stihu rečeno da od Ivana Krstitelja nastupa navještaj kraljevstva Božjega, ova čestica sprječava pogrešan zaključak da su time Zakon i Proroci ukinuti.
3. to nebo i tu zemlju proći Izvornik: τὸν οὐρανὸν καὶ τὴν γῆν παρελθεῖν [ton ouranon kai tēn gēn parelthein] Gramatika: Akuzativ s infinitivom u aoristu aktivnom; imenice u akuzativu s određenim članovima vrše službu subjekta infinitivne radnje, a aorist označava cjelovitu, dovršenu radnju. Značenje: Nebo i zemlja kao cjelina označavaju sav stvoreni svemir i najpostojaniju stvarnost koju čovjek poznaje. Njihov prolazak odnosno nestanak slika je samog kraja postojećeg poretka svijeta.
4. od toga zakona Izvornik: τοῦ νόμου [tou nomou] Gramatika: Imenica u genitivu jednine muškog roda s određenim članom; radi se o partitivnom ili posvojnom genitivu koji je stavljen ispred riječi na koju se odnosi radi isticanja. Značenje: S određenim članom označava Toru, Mojsijev zakon kao cjelovitu Božju objavu čiji je autoritet trajan i neovisan o ljudskim tumačenjima.
5. jedan zarez Izvornik: μίαν κεραίαν [mian keraian] Gramatika: Glavni broj i imenica u akuzativu jednine ženskog roda kao subjekt drugog infinitiva. Značenje: Riječ doslovno znači 'roščić' ili 'mali rog', a u pisarskom jeziku označava sićušni ukrasni potez pera ili kvačicu na hebrejskim slovima koja razlikuje slična slova. Predstavlja najmanji zamislivi dio pisanog teksta.
6. pasti Izvornik: πεσεῖν [pesein] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji izražava jednokratni, konačni događaj. Značenje: Doslovno 'pasti (na tlo)', što je čest biblijski izričaj za nešto što ostaje neispunjeno, propada ili gubi svoju pravnu i moralnu valjanost.
Ovaj stih (Luka 16,17) snažno naglašava apsolutnu trajnost, autoritet i nepromjenjivost Božje Riječi. Korištenjem dojmljive hiperbole i kozmičke slike neba i zemlje – onoga što ljudima djeluje najčvršće i najstalnije – Isus tvrdi da je vjerojatnije da će se urušiti i nestati cijeli stvoreni poredak nego da će i najmanji detalj ('crtica') Božjeg zakona ostati neispunjen ili izgubiti svoju pravnu i duhovnu snagu.
U širem teološkom kontekstu Isusovog učenja, ovo ne podrazumijeva puko legalističko robovanje slovu zakona, već potvrđuje da Zakon ima božansko podrijetlo i nalazi svoje savršeno ispunjenje u samom Kristu. Isus time slušateljima pruža duboku sigurnost: svi Božji naumi, zahtjevi i obećanja su vječni, a od vjernika se očekuje strahopoštovanje i povjerenje prema svakom, pa i najmanjem dijelu Svetoga pisma.