Približavahu Mu se pak svi carinici i grešnici da Ga slušaju.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Približavahu Mu se pak svi carinici i grešnici da Ga slušaju.
A farizeji i pismoznanci mrmljahu govoreći: "Ovaj prima grešnike i jede s njima."
A On im kaza ovu prispodobu govoreći:
"Koji čovjek od vas, imajući stotinu ovaca pa izgubivši jednu od njih, ne ostavlja onih devedeset devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?
I našavši je, stavlja je na svoja ramena radujući se,
A On im kaza ovu prispodobu govoreći:
A on im kaza priču ovu govoreći:
Εἶπεν δὲ πρὸς αὐτοὺς τὴν παραβολὴν ταύτην λέγων·
Eipen de pros autous tēn parabolēn tautēn legōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak prema njima tu prispodobu ovu govoreći:"
1. Reče pak prema njima Izvornik: Εἶπεν δὲ πρὸς αὐτοὺς [Eipen de pros autous] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji uvodi novu, cjelovitu radnju, uz prijedlog 'prema' s akuzativom koji označava izravnu usmjerenost govora prema sugovornicima. Značenje: Dok farizeji i pismoznanci mrmljaju među sobom i govore o Isusu u trećem licu ('Ovaj'), Isus im se izravno obraća i svojim prispodobama poziva ih da preispitaju vlastito srce.
2. tu prispodobu ovu Izvornik: τὴν παραβολὴν ταύτην [tēn parabolēn tautēn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom i pokaznom zamjenicom u jednini. Riječ je složena od prijedloga 'uz/pored' i glagola 'baciti/staviti'. Značenje: Prispodoba doslovno znači 'postavljanje jednoga uz drugo' radi usporedbe. Zanimljivo je da Luka rabi jedninu ('ovu prispodobu') iako slijede tri priče (o izgubljenoj ovci, drahmi i sinu), čime pokazuje da sve tri tvore jednu jedinstvenu teološku cjelinu i nose istu poruku.
3. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. U spoju s prethodnim glagolom govorenja tvori tipičan semitski pleonazam koji uvodi upravni govor. Značenje: Ovaj biblijski stilski izričaj daje svečani ton početku Isusova izlaganja i usmjerava svu pozornost čitatelja na točne riječi koje slijede.
Ovaj kratki uvodni stih (poput onoga iz Evanđelja po Luki 15:3) služi kao svečani i autoritativni preludij u Isusovo učenje. Korištenje biblijskog semitskog idioma 'reče... govoreći' nije tek stilsko ponavljanje, već namjerno skretanje pozornosti slušatelja na iznimnu važnost poruke koja slijedi. Isus ne priča priče usputno, nego aktivno uspostavlja dublju komunikaciju sa svojom publikom.
Njegova upotreba prispodobe demonstrira savršenu pedagošku metodu kojom spaja poznato (svakodnevni život i motive) s nepoznatim (otajstva Kraljevstva Božjega). Time Isus iznova potvrđuje svoj autoritet božanskog učitelja koji želi doprijeti do srca slušatelja, pozivajući ih na dublje promišljanje, pokajanje i osobnu transformaciju.